SVAKODNEVNO U 7:30 Josip i Marija - znak i uzor zrele vjere

ČITANJA:

Jr 23,5-8;

Ps 72,1-2.12-13.18-19;

Mt 1,18-24

Tekst evanđelja:

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec, župnik u Rovišću i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji:

Braćo i sestre, Matej nam od početka želi poručiti da je Isusovo začeće bilo čudesno, bez intervencije čovjeka, djelo Duha Svetoga, u Marijinoj utrobi. Zatim nam daje izvještaj o događajima.

Imajmo na umu da je kod Židova zaručništvo bilo već skoro čvrsto kao i brak. Ali Marija je bila djevica koja je čudesno začela. Zbog toga je Josip želio potajno otići da ne bi otpustio Mariju što je bilo pogubno, pa čak i sramotno a u slučaju preljuba put prema javnom kamenovanju. Tako bi trebali shvaćati Josipa i njegove sumnje običnoga čovjeka onoga podneblja, običaja, Zakona i dobi.

Anđelov navještaj njemu kao i Mariji je veliki čin vjere. Oboje su iskazali poteškoće, ali se nisu prepirali s Gospodinom da prihvate zadaću. Nije trebalo dugo uvjeravati ni jedno ni drugo.

Dar njihove vjere osposobio ih je da spremno prihvate suradnju s Bogom u Božjem planu spasenja čovjeka. Anđelova riječ Mariji i Josipu je riječ Božje sigurnosti. Josip zna da je legalni Isusov otac pred zakonom a Marija majka. Tako Isus ulazi u mesijansko rodoslovlje od Abrahama do Josipa.

Ovdje danas ne bi trebalo puno promišljanja već donijeti zaključak; Josip i Marija su znak i uzor zrele vjere koju treba slijediti svaki od nas vjernika koji se izjašnjava članom Crkve i sljedbenikom Isusa Krista.

Braćo i sestre, koliko puta se nama dogodi da ne razumijemo poruku i koliko se onda potrudimo da je shvatimo?

Dolaze poteškoće u vjeri i kao da nas potiču da se odreknemo ovoga puta s toliko pitanja i lažnih argumenata, ali tu je Gospodin koji nam uvijek iznova postavlja svoje miljenike pred oči da se ugledamo u njih i krenemo naprijed poput njih. Tako se u nama svake godine iznova rađa nova obnova vjere u novom Došašću i u novom Božiću. Opravdan je upit za svakoga pojedinog; prihvaćam li spremnošću Josipa i Marije Božje planove?

Bog zna naše slabosti, grijehe, zna naše srce i dolazi sa svojim milosrđem da nas izbavi.

Vidimo li ga u tolikim osobama i djelima preko kojih nas zove? Josip je donio i sačuvao Isusa, spasonosni lijek naše bolesti. Kao što je on otvorio svoje srce za suradnju s Bogom tako i nas poziva da ponesemo ime Emanuela – Boga s nama svim ljudima oko nas te pomognemo im naći istinski Božić.

vlč. Mijo Posavec. Foto: Vlatka Bakran Burić