SVAKODNEVNO U 7:30 Jesmo li otvorena srca Gospodinu da možemo donositi plodove?

ČITANJA:

Izl 16,1-5.9-15;

Ps 78,18-19.23-28;

Mt 13,1-9

Tekst evanđelja:

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Božju tumači fr. Ivan Dominik Iličić:

Hvaljeni Isus i Marija poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija, srdačno vas pozdravljam.

Današnje nam evanđelje donosi prispodobu o sijaču. U toj prispodobi Isus nas jasno upozorava da većina zrnja neće donijeti plod, naprotiv samo četvrto zrno donosi plod. To bi značilo da će svaka četvrta osoba na ispravan način čuti riječ Božju i dopustiti da ona donese plod u njegovom životu. Današnje evanđelje nas može potaknuti na oprez i promišljanje o tome jesmo li mi to četvrto zrno koji donosi ploda. Upravo su plodovi Duha Svetoga ono što potvrđuje jesmo li na dobrom putu ili nismo. Ako naš život donosi dobre plodove to znači da smo na dobrom putu. Plodovi su logična posljedica Božjeg zahvata u našim životima. Ako smo uistinu otvorenoga srca Isusu on će naše srce mijenjati i mi ćemo donositi plodove Duha Svetoga za Crkvu i svijet. Plodovi su tu za druge. Plodovi se mogu očitovati na različite načine. Ako smo uistinu otvorenoga srca Isusu naš će život donositi plodove za mnoge ljude. Novi ljudi će u susretu s nama doživjeti nešto posebno. Plodovi našega života tada bivaju vidljivi u obraćenjima drugih ljudi. Nemoguće je biti otvoren Duhu Svetome i ne djelovati na druge ljude. Logična posljedica djelovanja Duha Svetoga u nama je da će se neki ljudi obratiti ili približiti Bogu.

I danas možemo razmišljati o bl. Pier Giorgio Frassati koji je donosio obilje dobrih plodova kroz svoj život. Osim što je služio siromasima i potrebitima on je autentično naviještao radosnu vijest. Svjedočio je Krista u svome vremenu. Nije se plašio ići u susret i u dijalog sa svim ljudima. Ljubio je svoje neprijatelje te su neki od njih prepoznali da je poseban. S vremenom su ga počeli poštivati jer su prepoznali jednu nevjerojatnu ljubav u njegovom životu, ljubav koja je jača od mržnje.

Pitajmo se kakvi su naši plodovi u odnosu na ljude koji imaju krivu sliku o Crkvi, koji ne vole Crkvu iz tko zna kojeg razloga. Jesmo li barem neke od njih potaknuli na razmišljanje? Jesu li barem neki od njih počeli poštivati Crkvu i nas same s vremenom kada su vidjeli da ih uistinu ljubimo? Zapitajmo se jesu li vidljivi plodovi molitve u našem životu? Molitva koja je razgovor i odnos s Bogom najprije nas može promijeniti. Čovjek koji moli srcem, koji je intimno povezan s Bogom upravo kroz molitvu biva promijenjen i kao takav postaje sposoban moliti za druge ljude te činiti dijela ljubavi i milosrđa prema njima. Što više postajemo obraćeni i što dublje budemo zahvaćeni Duhom Svetim to će i naše molitve donositi više plodova za Crkvu i svijet.