SVAKODNEVNO U 7:30 Jedino ispravno služenje dobrima u evanđeoskom smislu je namijeniti ih za druge

ČITANJA:

Rim 15,14-21;

Ps 98,1-4;

Lk 16,1-8

Tekst evanđelja

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«

»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«

»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović:

Skandalozna je priča o kojoj govori današnje evanđelje. Upravitelj je rasipao imanje svoga gospodara. Ušićario je dosta i za sebe. Jednoga dana bi pozvan na odgovornost. Ovaj, dok je još imao vremena, brzo pozva dužnike svoga gospodara i krivotvori im obveznice u njihovu korist. S time je obvezao ove ljude na zahvalnost u nadi da će, kad bude zbačen s uprave, kod njih naići na potporu. Pomislimo li kod ove prispodobe iz evanđelja na sebe? A ipak, Isus je pritom mislio i na svakoga od nas. Najprije, jesmo li svjesni da smo mi taj upravitelj iz prispodobe? Jer, mi smo u svemu samo upravitelji Božjih dobara. Sve što jesmo, sve što imamo, povjereno nam je na upravljanje da bismo se time služili na dobro. Jedino ispravno služenje dobrima u evanđeoskom smislu je namijeniti ih za druge, služiti dobru drugih. Evanđelje poziva na pozornost i život za one najmanje, u kojima pravi vjernik prepoznaje Isusa. To se tiče svega što jesmo i što imamo: talenti, osobine, tjelesne i duševne sposobnosti, baština, zemlja, radno mjesto, mjesečna plaća, novac u banci, kuća ili stan – sve što imamo. Evanđeoski gledano, sve nam je to povjereno, dano na upravljanje. Da li smo svjesni ove činjenice? Jer, svaki puta kad smo okrenuti prema sebi i kad sebično zgrćemo bogatstvo za sebe mi smo ludi i kratkovidni u evanđeoskom smislu. Ne gledamo više na budućnost, ne gledamo na konačan smisao i cilj ljudskog života. Novac nas može silno zarobiti da ništa drugo ne vidimo. Zaboravljamo na druge pokraj sebe jer smo zahvaćeni željom da steknemo novac. Novac nam postaje gospodarom.

Ali tek sada slijedi ono neshvatljivo. Krist hvali ovoga varalicu da je postupio snalažljivo i pametno. On nije predstavljen kao vjernik, već kao snalažljiv čovjek ove zemaljske ekonomije. Znajući što ga čeka kada mu gospodar uzme službu, pobrinuo se na nepošten način za svoj daljnji život. Pohvala što ju je zadobio ima samo jedno lice: on prima pohvalu što se dobro snašao prema logici ovoga svijeta. ,,Sinovi su ovoga svijeta mudriji prema svojim istomišljenicima od sinova svjetla”. U cijeloj priči naglasak je stavljen na mudrost. Krist ne želi hvaliti nemoralno držanje ovoga upravitelja. On želi istaknuti: ako se ljudi ovoga svijeta toliko brinu za svoju zemaljsku budućnost, koliko bi se tek ,,sinovi svjetla” morali zalagati za svoje vječno spasenje. I mi bismo imali što naučiti od ,,sinova ovoga svijeta”. Taj je čovjek konačno shvatio da je samo upravitelj, a ne i vlasnik, pa da stoga mora svome gospodaru položiti i račun svoga upravljanja. Reagirao je na vrijeme.

Bog je stvorio čovjeka, dao mu dah života i nalog da zemlju sebi podredi. Čovjek je naučio rukovati s kamenom i drvetom, s vatrom i željezom; prozreo je mnoge zakone u prirodi, ukrotio ih je i podredio svojoj moći. Okružen od naprava svojih ruku odjednom se počeo osjećati kao da je on pravi gospodar, a ne zakupnik koji jednoga dana mora položiti račun o upravljanju. To je najveća nesreća čovjeka. Počeo ponašati kao daje on pravi gospodar i da je samo sebi dužan polagati račune. Čovjek se može ponašati kao gospodar ali ne koliko hoće, jer mu se u svako doba može zatražiti račun o upravljanju. Zato bi bilo dobro, dok još imamo vremena, da nešto pripišemo i na tuđi konto, na koji ranije nismo ni pomišljali.