SVAKODNEVNO U 7:30 Je li naše živjelje vjere protusvjedočanstvo evanđelja?

ČITANJA:

1Kor 12,31 – 13,13;

Ps 33,2-5.12.22;

Lk 7,31-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Današnje crkvene zajednice kao da su opisane u evanđeoskom ulomku koji liturgija crkve stavlja pred nas za razmatranje. Često se nalazimo u skupini kritičara svega što se oko nas nalazi. Kritika je svakako dobrodošla, ako je usmjerena prema stvarnoj prosudbi stanja zajednice, osoba, mjesta, stvari i tome slično. No, kritičari unutar naših crkvenih zajednica sve češće kritiziraju samo da bi se njihov glas čuo, bez da se u njima rađa želja za istinskom promjenom konteksta u kojem žive ili pak unutarnjom promjenom njih samih.

Mnogi pojedinci i skupine pokušavaju unijeti u Crkvu dašak svježine, novosti koja nije ovdje samo da bi se prilagodila svijetu i vremenu, već kako bi svijetu na razumljiv način približili svevremenu evanđeosku poruku. Jesmo li otvoreni Duhu Svetom koji puše gdje hoće ili smo tek nepomični, ali glasni kritičari koji bi da se nešto učini s Crkvom, ali da se pri tome ne maknemo iz vlastitog usaljenog životnog konteksta? Ne budimo poput skupine djece iz Isusove prispodobe koja trate vrijeme u djetinjarijama. Osim toga, ne budimo ni kao kritičari Ivanovih i Isusovih djela, o kojima nam Isus danas govori. Ivan, čovjek kreposnog života i snažne volje, prorok koji je vidio dolazak obećanog Mesije, kritiziran je od svojih suvremenika da ima Đavla. Bio je uzoran u svemu, navijestio je i pripremio dolazak Sina Božjega, a ljudi su ga odbacivali. Došao je Obećani Mesija, Sin Božji Isus Krist, koji se neprestano nalazi okružen ljudima u potrebi, jede s njima i pije, a opet ne valja.

Osim kritičara unutar naših zajednica, ne možemo u svojim životima zaobići ni kritičare izvana. Što god se nekome ne sviđa danas može javno kritizirati bez ikakve odgovornosti za izgovorenu ili napisanu riječ. Možemo li bježati od takvih kritika ili otvorenih napada? Naravno da nećemo, jer tada ne bismo bili na Isusovom putu. On je s protivnicima razgovarao, raspravljao, polemizirao, a kad je izrekao svu istinu, pa nije naišao na razumijevanje ili prihvaćanje s druge strane, prepustio je takve ljude ili njihovoj ludosti ili im je dao dovoljno vremena za promjenom života. Ne možemo misliti da je Isus postupao drugačije jer nam o tome svjedoče evanđelja. Nikad Isus nije lomio napuknute trske, što je simbol slomljena života. Takvi pojedinci često za svoje živote traže krivce i u Bogu i ljudima oko sebe. No, prava pomoć takvim osobama kreće od razumijevanja, slušanja, prihvaćanja, zajedničkog rasta. Isus nije gasio stijenj što tek tinja, već je nastojao raspiriti živu vatru vjere u svakom srcu, posvjedočiti Boga ljubavi svakom čovjeku.

Kao što su Isusa optuživali da je vinopija i izjelica, i mi smo kao vjernici optuživani zbog života vjere. No, često su te kritike i opravdane. Jednom je jedan ateist rekao da u Boga ne vjeruje jer svakodnevno gleda vjernike koji redovito slušaju evanđeoske riječi, a na njihovim životima ne vidi nikakvu konkretnu promjenu niti utjecaj Boga na pojedinačni život suvremenih vjernika. Živimo tradicionalno kršćanstvo koje nije oblikovala duboka vjera i poznavanje živoga Boga Isusa Krista. Stoga Pavao i upozorava svoju zajednicu u Korintu: Čeznite za višim darima!, te im daje uputu: A evo vam puta najizvrsnijega…, pa im nastavlja tumačiti da je ljubav ispravan put. Mudrost će se u našim životima opravdati pred svijetom ne toliko po glasnoći naših uvjeravanja, ne po jačini i količini naših javnih molitava, koliko po plodovima ljubavi u našim životima, a o kojima Pavao govori u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima. Pozvani smo biti velikodušni, dobrostivi, pristojni, ponizni. Pozvani smo ne uznositi se pred ljudima. Pozvani smo biti miroljubivi, zaboravljati nanesena zla, radovati se istini.

Tako oblikovana duha, zasigurno ćemo biti iskreni u kritiziranju vlastitih župa ili biskupija, bilo pozitivnom bilo negativnom kritikom. Živeći tako svoju vjeru, nećemo biti protusvjedočanstvo evanđelja koje smo pozvani naviještati gdje god se svakodnevno nalazimo.