SVAKODNEVNO U 7:30 Jao vama, ljudi ovoga vremena!

ČITANJA:

Kol 3,1-11;

Ps 145,2-3.10-13b;

Lk 6,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Podiže Isus oči prema učenicima i reče:

»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!

Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!

Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!

Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!

Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!

Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!

Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

U vremenu kada europsko društvo još uvijek uživa blagodati demokratskog uređenja i stabilne ekonomije, odzvanjaju nam riječi: jao vama bogati i bezbrižni, jao vama siti i pijani, jao vama nasmiješeni na objavama društvenih mrežâ, jao vama koji ste poznati i imate status u društvu!

Sveti Luka, za razliku od Mateja, donosi samo četiri blaženstva. Isus naziva blaženima siromašne, gladne, uplakane, odbačene. Zašto baš njima? Sjetimo se evanđelja od jučer, gdje smo čuli da Isus izabire dvanaestoricu i s njima silazi među ljude koji su se željeli makar dotaknuti Isusa. Među tim ljudima Isus govori učenicima (Lk 6,20). Siromašnima i gladnima, uplakanima i odbačenima treba Božje ljubavi i brižljivosti bližnjih. Takvi su ljudi išli za Isusom jer su očekivali da će ih obogatiti, usrećiti, nasiti i utješiti. Ali, Isus im ne obećava sitost i sreću, utjehu i plaću odmah i sada, već velika je plaća njihova u nebu (Lk 6,23). Njima ostaje samo jedno: vjerovati Isusu i nadati se, primiti ljubav i milosrđe i davati ga drugima. Istinska nagrada i plaća tek će se vidjeti u onome drugome – vječnome životu. Jer biti blažen danas znači čuti Isusov „Jao tebi!“ Siromašni i gladni, odbačeni i uplakani imaju nadu da će se njihova životna situacija promijeniti na bolje – doista, gore od ovoga ne može. I zato su oni potrebni Boga, otvoreni su za pomoć bližnjih, njima Isusovi učenici moraju pokazati kako slijede i slušaju svoga Učitelja Isusa.

Ima li u našoj okolini takvih? Ima! Možda ih nećemo nazvati siromašnima, gladnima, uplakanima ili odbačenima, ali možemo ih vidjeti u svojoj okolini. Nisu li to mladi koji se traže i koji traže istinu u društvu u kojemu ne postoji zdravoga sustava; nisu li to oni koje „vjernici“ nazivaju nevjernicima, a zapravo ih nitko nije uveo u vjeru; nisu li to supružnici iz civilnih brakova kojima „vjernici“ priječe ulazak u crkvu; nisu li to djeca iz razorenih obitelji koji svojim ponašanjem žele ukazati da postoje; nisu li to stari zatvoreni i zaboravljeni u staračkim domovima; nisu li to oni koji se zbog svoje drugačijosti ne uklapaju u farizejske okvire naše vjere i tradicije; nisu li to ljudi s druge strane granice koje ne razumijemo i smatramo prijetnjom domovini koju i tako uništavamo društvenom i ekonomskom nepravdom…? Jao vama, ljudi ovoga vremena, koji ih ne vidite, jer vas pretekoše u kraljevstvo Božje (Mt 21,31)!

Ne čine li Crkvu danas takvi blaženi, a ne bogati, bezbrižni, siti, radosni i poznati? Ne zaboravimo: Isusa nisu razapeli Marta i Marija, Lazar i Cirenac, Magdalena ili majka bolesne djevojčice. Razapeli su ga Ana i Kajfa, Herod i Pilat, bogati i siti religijski i društveni gremij. Podno križa su ostali samo blaženi: siromašni i gladni, uplakani i odbačeni. Tko takve ne vidi u Crkvi, neka promisli u kojoj se crkvi moli ili kojoj Crkvi služi!