SVAKODNEVNO U 7:30 Isusove riječi – melem ljudskim ranama

ČITANJA:

vl.: Gal 2,19-20;

Ps 34,2-11;

Iv 15,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Kada promatram svoj život tada vrlo lako padnem u zamku da se zagledam u neuspjehe i poraze. Možda moj odnos s Gospodinom nije onakav kakav bih želio da bude i to me frustrira. Nakon svete ispovijedi obećam da ću se potruditi više moliti, postiti, čuvati se grešnih prilika, međutim kao da mi za kratko vrijeme ponestane snage te se brzo vratim starim obrascima ponašanja. Osjećam da ne mogu Isusu uzvratiti na toliku darovanu ljubav i to me iscrpljuje, gasi moju životnu radost i želju da mu služim. Pitam se kakav sam ja to njegov učenik? Jesam li ja to i dalje unatoč tolikim padovima? Tko zna možda čak ni on više ne računa na mene. Zatim se javlja osjećaj krivnje koja me prati od ranog jutra pa sve do kasne večeri. Još dok se družim sa svojim prijateljima i dok sam zaokupljen svojim obavezama manje razmišljam o svemu tome pa mi možda na trenutke bude lakše, ali čim dođem u crkvu na svetu misu ili čim pomislim na Isusa javlja se gorak okus poraza i krivnje. Propovijedi koje slušam o Isusovom milosrđu donesu malo utjehe, ali opet ostajem zakopan u svoju nesavršenost, grešnost i očaj.

Gdje je rješenje? Ima li izlaza? Može li biti bolje? Kako izaći iz ovog začaranog kruga? Lijek se krije u ljepoti današnjeg evanđeoskog odlomka. Sve ovo što smo do sada rekli stvara duboke rane na srcu, a znamo da je Isus došao kako bi upravo liječio slomljena srca. On sam za sebe kaže da je liječnik koji je došao potražiti i spasiti, a ne odbaciti i osuditi. Najvažnije je da si na samome početku današnjeg razmatranja posvijestim da je Isus darovao svoju krv meni, tu tako snažnu ljubav koja želi prodrijeti do najvećih dubina moga bića. U svjetlu njegove krvi, te nježne ljubavi želim upijati svaku Isusovu riječ kroz koju mi želi govoriti. Isus čezne da razvija dubok odnos sa svojim ljubljenim djetetom, a to dijete sam ja. Isus primjećuje moje potonuće i pruža mi svoju ruku spasa. Ono što je za mene tako oslobađajuće dok čitam Isusove riječi, jest da on od mene ne traži da budem dobar, da ne padam, da budem savršen. Ne traži čak ni da se trudim još više. Ne traži da isplaniram neku strategiju u borbi protiv grijeha. Ne traži ništa od onoga što ja toliko puta mislim da on od mene traži. Ne uvjetuje me, ne ucjenjuje, ne postavlja zabrane.

Isus želi samo jedno. Da upijam njegove riječi koje poput melema gode mojim ranama. Isus nikada ne traži da idem kroz život oslonjen na svoju snagu, njemu je poznata moja krhkost i ljudska ograničenost. On je baš zato i došao da na osobit način bude blizu poraženima, da im kaže kako će on biti njihova snaga. Isus me poziva da ostanem u njemu. Pitam se kako da ostanem u tebi moj Isuse? Isus mi ogovara da je za moj život najvažnije da čuvam njegove riječi u svome srcu, da im se vraćam tokom dana. Bez obzira na obaveze koje me tokom dana pritišću uvijek, ali baš uvijek je važno odvajati vrijeme da dođem na izvor života da se napijem žive vode koja struji kroz njegove riječi. Kako budem pažljivo njegovao i čuvao u svome srcu ono što on govori promjena će doći to je sigurno. On će kroz mene sve više i više djelovati i liječiti me, činiti me što sličnijim sebi. To je jedino što Isus traži od mene, da budemo istinski prijatelji kroz prijateljevanje s njegovom riječju. Da sve što proživljavam mogu iskreno podijeliti s njim te pažljivo slušati kako me ohrabruje i vodi kroz život.