SVAKODNEVNO U 7:30 Isusova oporuka

ČITANJA:

Izl 12,1-8.11-14;

Ps 116,12-13.15.16b-18;

1Kor 11,23-26;

Iv 13,1-15

Tekst evanđelja:

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji:

„Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.“

Ovim riječima draga braćo i sestre, započinje današnji odlomak svetoga evanđelja koji nas uvodi u otajstvo Vazmenog trodnevlja. Važno je naglasiti kako je za svakog kršćanina upravo to vrijeme najsvetije, jer nam govori o temelju naše vjere: ustanovljenju euharistije i svećeništva, muci, smrti i uskrsnuću. Prije nego će biti predan slavi pashalnu večeru sa svojim učenicima, koja zaprima novi smisao i novu važnost za apostole. Kada uzima kruh i vino i predaje svojim učenicima, ne predaje im samo običan blagoslovljeni kruh i čašu blagoslovljenog vina, već im daje svoje tijelo i krv. Nadodaje na to da to čine njemu na spomen i da će na taj način ostati zauvijek povezan s njima, a tako i sa svima nama koji ćemo vjerovati u trajnu euharistijsku prisutnost Njegovu u posvećenom kruhu i vinu. Ljubio ih je dokraja, čuli smo na samom početku. Stoga je značenje te ljubavi protumačio na vrlo jednostavan način opravši svojim učenicima noge. Uzeo je stav poniznoga sluge i pokazao im kako treba služiti u poniznosti i jednostavnosti. Tim činom potvrdio je još jednom sve što je kroz svoje javno djelovanje činio i propovijedao. Možda smo od Isusa očekivali neke velike stvari u oporuci, a on nam ostavlja euharistiju i zapovijed ljubavi kako bismo što istinskije mogli slaviti spomen čin njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ako nema proživljene zapovijedi ljubavi nema ni istinske euharistije. U tom slučaju imamo samo obred sa svojim gestama i riječima koji ne dotiče nikoga, rekli bismo puka obrednost. Uronimo danas u tišinu vazmenoga trodnevlja i razmatrajmo zapovijed ljubavi.

Dotiče li nas ta zapovijed ljubavi ili na njezin zahtjev ostajemo hladni i kruti? Slavimo li tu uzvišenu liturgiju ljubavi s ljubavlju kakvu nam je predao sam Gospodin ili to činimo zato što crkva propisuje tako činiti? Sveta euharistija jest vrhunac i počelo svega kršćanskog života kaže definicija, a jeli to uistinu tako? Ako smo svetu Euharistiju primili od samoga Gospodina jer nas je ljubio dokraja i želio ostati zauvijek s nama, zašto ne bismo od danas pristupili istoj na novi način odbacivši sve predrasude koje nas priječe kako bismo istinskog srca mogli iznova prisustvovati toj gozbi ljubavi.

Mnogi nažalost ne žele ili neće prisustvovati na obredima Večere Gospodnje, jer nisu dopustili vječnoj ljubavi da zagrije njihova srca, tj. ne smatraju Euharistiju, Crkvu, sakramente i svećeništvo uopće važnim i bitnim za svoj život ovdje na zemlji. Uopće u sebi ne gaje misao na vječnost. Zaokupljeni zemaljskim kratkotrajnim nasladama poput već spomenutog Jude ovih dana, oni radije neće sudjelovati na euharistiji kako bi čuli riječi ljubavi koje ih opominju i pozivaju na obraćenje. Ne žele biti dotaknuti Bogom, već srljaju u propast učeći i druge toj istoj pogrešci.

Stoga danas na poseban način dok molimo za sve one koji su obilježeni svetim redom, molimo i za njihovu ustrajnost u istinskom življenju zapovijedi ljubavi, jer jedino po istinskim pastirima doći će u svijet ponovna želja za istinskim slavljenjem liturgije ljubavi u onih koji su joj se protivili, izbjegavali je i proglašavali je nepotrebnom.

Ostanimo do kraja vjerni euharistijskoj gozbi ljubavi, jer nas je Gospodin dokraja ljubio i ljubit će nadalje. Amen.