SVAKODNEVNO U 7:30 Isusov hod po vodi

ČITANJA:

1Kr 19,9a.11-13a;

Ps 85,9ab.10-14;

Rim 9,1-5;

Mt 14,22-33

Tekst evanđelja:

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije:

Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Danas slušamo jednu od najpoznatijih scena iz Isusova života – Isus hoda po vodi. Ovo čudo nije samo fascinantno događanje za uho ili oči, već duboko duhovno iskustvo koje nas uči o vjeri, strahu, povjerenju i Božjoj prisutnosti među nama.

Nakon što je nahranio pet tisuća ljudi Isus je poslao svoje učenike da krenu preko jezera u čamcu. Sam je ostao na molitvi, što nas već podsjeća koliko je molitva temelj svakog našeg djelovanja. No, noć je pala, i dok su učenici bili na moru, nastala je oluja, snažni vjetrovi i valovi ljuljali su njihov čamac. Sigurno bi mnogi od nas u njihovoj situaciji osjetili strah, nesigurnost, pa i očaj.

U tom trenutku Isus pristupa po vodi, hodajući iznad valova i oluje. Učenici ga ne prepoznaju odmah, misle da vide duha, i prepuni su straha. Ovdje Isus donosi prvu poruku: “Ne bojte se!” To nije samo ublažavanje straha, već duboka pozivnica da se oslobodimo svih naših tjeskoba i da vjerom zakoračimo u sigurnost Božje prisutnosti.

Petar tada daje jednu od najsnažnijih lekcija o vjeri. On se usuđuje izaći iz čamca i krenuti prema Isusu. Kako hrabar i odlučan čin! Ipak, kada pogleda na valove i osjeti snagu oluje, počinje tonuti i zaziva: “Spasi me, Gospodine!” Isus ga odmah hvata i nježno ga upućuje: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Ovaj dijalog pokazuje koliko je lako da nas naša sumnja i strah odvoje od cjeline vjerovanja, od povjerenja u Božju moć.

Svi mi, u nekim trenucima života, osjećamo kao da tonemo. Taj osjećaj dolazi kada gledamo previše na probleme, umjesto na onoga koji je veći od svakog problema – Krista. Isus nas potiče da i u našim životnim olujama nismo zaslijepljeni strahom, već da ostanemo čvrsti u vjeri da nas On drži, da nas vodi i spašava.

Na kraju, kad su Isus i učenici ušli u čamac, vjetar je utihnuo, a oni su slavili Boga i rekli: “Zaista si Sin Božji.” Ovo priznanje proizlazi iz radosti i sigurnosti koju donosi istinska vjera. Vjera nije samo povjerenje u riječi, nego iskustvo da je Isus sa nama u svim našim strahovima i olujama.

Dragi vjernici, dopustimo da nas ovaj događaj osnaži u našoj svakodnevnoj vjeri. Neka nas podsjeti da nikada nismo sami, čak ni kada nas život nosi kroz neizvjesne trenutke. Neka nam pomogne pogled upraviti na Krista, izvor snage, mira i spasenja, koji nas uvijek drži za ruku.

Kad nas sljedeći put uhvati oluja u životu – bilo to bolest, gubitak, tjeskoba ili bilo kakva nevolja – sjetimo se riječi Isusa: “Ne bojte se!” I uputimo svoj korak vjere, kao Petar, hrabro gledajući prema Kristu koji nas zove iznad naših strahova.

Braćo i sestre, ne bojte se zakoračiti iz svoje sigurnosti ako vas Isus zove. Čak i ako posumnjate, Njegova je ruka već ispružena. Dopustite Mu da vas podigne i uvede u mir koji samo On može dati. Gospodine, umnoži našu vjeru i drži nas svojom desnicom u svakoj oluji života. Amen.