SVAKODNEVNO U 7:30 Isus se očituje onome tko mu vjeruje

ČITANJA:

Am 7,10-17;

Ps 19,8-11;

Mt 9,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«

A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, reče Isus: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate da je vlastan Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe — tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!« I on usta te ode kući.

Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj:

Zgodu o iscjeljenju uzetoga donose sva trojica evanđelista i Matej i Marko i Luka. Kod Marka je daleko dramatičnije opisan prizor kako četvorica donose na nosiljci, čak skidaju krov i spuštaju uzetoga pred Isusa. Dosada smo vidjeli kako Isus čisti gubavca od gube, kako kroti prirodu, kako ruši demonsku silu nad čovjekom. Isus ima ovlast opraštati i grijehe. To je središnja poruka ove zgode o iscjeljenju uzetoga.

Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi! Ne poziva Isus uzetoga da se ispovijedi, da prizna svoje grijehe, da se kaje za počinjeno. Mi i ne znamo što je čovjek u životu zgriješio, u čemu je njegova krivnja. Dovoljna je samo Isusova nazočnost koja ulijeva snagu i podiže. Isus se očituje onome tko mu vjeruje.

Isus nije podignuo svoju ruku niti je upro svojim prstom u grješnika. Nije mu spočitnuo nikakav prijestup niti mu je usadio u dušu novi strah ili krivnju, već djeluje upravo suprotno svim našim očekivanjima, ali i našoj svakodnevnoj praksi. Ni nama nije jasno u čemu se sastojao grijeh ovoga uzetoga, pod kakvim je osjećajima krivnje živio i svoj život provodio, što je uzrokom njegove paraliziranosti. Znamo koliko toga danas ljude paralizira, radno mjesto, prilike u kojima žive, obitelj, djeca, koliko je nutarnjih i vanjskih prisila koje čovjeka jednostavno zarobljuju i blokiraju da je nesposoban za bilo što. Ljudi ne mogu nositi svoje terete, pod njima padaju.

Isus je prenio tu ovlast na apostole. Sjetimo se zgode iz Djela apostolskih kad Petar i Ivan ozdravljaju uzetoga pred Hramom. “Srebra ni zlata nemam, ali ono što imam, to ti dajem: U Ime Isusa Krista – Nazarećanina, ustani i hodaj” (Dj 3,6). Isus daje ovlast i opraštanja grijeha ali i ozdravljenja. Ne može se istodobno vjerovati i ne vjerovati. Ili jesi – ili nisi. Kršćanstvo nas jasno stavlja pred izbor: Ili – ili. Nema parcijalnoga kršćanstva, djelomične vjere. I zaključak: “Takvo što ne vidjesmo još!” Crkva je zajednica pomirenih, onih kojima je oprošteno. To znači danas se izručiti Božjem djelovanju i njegovoj riječi.