SVAKODNEVNO U 7:30 Isus opaža i daje lijek patnji

ČITANJA:

Rim 8,12-17;

Ps 68,2.4.6-7ab.20-21;

Lk 13,10-17

Tekst evanđelja:

Jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.

Nadstojnik sinagoge – ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio – govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!« Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?« Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Draga braćo i sestre, evanđelje koje smo čuli govori nam o ženi koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. I nastavlja se ulomak s riječima: „Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: ’Ženo, oslobođena si svoje bolesti!’

U Bibliji, kada se kaže “Isus opazi”, to često nije samo fizičko gledanje. To uključuje i duhovno uviđanje – Isus vidi unutarnje stanje čovjeka, njegove misli, motivacije, patnju, vjeru ili licemjerje. To znači da Isus: ne vidi samo ono izvana, nego i ono unutra (npr. vidi vjeru u srcu, skrivenu potrebu, pokajanje) i često reagira nakon što nešto “opazi” – čudesno iscjeljuje, poučava, kori, ili pohvali, a zatim, kada naiđe na iskrenost i čvrstu vjeru kaže „oslobođen si“ ili „idi, vjera te tvoja spasila“.

Možemo samo zamisliti koliko je patila ova nesretna žena. Pod teretom svoje bolesti vjerojatno je svakodnevno gubila nadu da će joj ikada više biti dobro u životu. A onda susreće Isusa, onoga koji nosi teret svakoga čovjeka, onoga čiji je glavni cilj otkupiti svakoga onoga koji je željan Božjeg milosrđa.

Vidimo, kao često u evanđelju, ova žena nema imena. Kaže se „kad eto žene…“ Žena iz evanđelja nije bezimena slučajno. Ona je svatko od nas. Možda smo braćo i sestre i mi već godinama zgrbljeni: pod teretom prošlosti ili brige za budućnost, različitih problema, pod pritiscima različitih problema i životnih okolnosti, različitih zala i ovisnosti. Mi tako zgrbljeni ne vidimo drugoga. Zgrbljeni gledamo samo dolje, u životnu prašinu te na taj način gubimo pogled prema Bogu, prema bližnjemu, prema nadi koja ne razočarava. Isus vraća nadu ovoj ženi koja je patila. Vraća joj dostojanstvo djeteta Božjeg. Papa Franjo govoreći o nadi kaže: „Nada je u tome da nas Bog Otac ljubi onakve kakvi jesmo: ljubi nas neprestano i ljubi svakoga od nas. On nas je stvorio jer želi da budemo sretni. Ako je Bog s nama, nitko nam neće ukrasti krepost koja nam je apsolutno potrebna za život. Nitko nam neće ukrasti nadu. Idimo naprijed!“

Braćo i sestre, nadalje u evanđelju piše da Isus ne čeka da žena zatraži ozdravljenje – on je prvi koji vidi njezinu patnju. Isus opaža svojim božanskim okom i daje lijek patnji ove žene. Mi svojim zaslugama ne stječemo spasenje, ali Božja beskrajna ljubav najviše nam se u tome dariva. Sitničavost i strogo držanje nepotrebnog udaljava nas od Boga. A Bog želi da se spasimo. Zato se i narod u evanđelju raduje zbog ozdravljenja ove žene i nije ogorčen zbog kršenja subotnjih zakona, jer se spasila jedna kći Izraelova.

Preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije.