SVAKODNEVNO u 7:30 Isus nije samo povijesna osoba, već živi Bog koji želi osobni odnos sa svakim od nas

Čitanja:

Post 17,3-9

Ps 105,4-9

Iv 8,51-59

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači dominikanac fr. Mislav Peček

U današnjem evanđelju susrećemo se s dubokom Isusovom izjavom koja izaziva same temelje vjere i identiteta židovskih slušatelja. Isus kaže: “Zaista, zaista, kažem vam: ako tko čuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka” (Iv 8,51). Ova tvrdnja ne samo da otkriva Njegov božanski autoritet, već nas poziva i na razmišljanje o prirodi vječnog života i našem odnosu s Bogom.

U središtu ovog odlomka nalazi se obećanje vječnog života. Isus govori skupini Židova koji se bore s razumijevanjem Njegova identiteta i autoriteta. On im nudi radikalnu istinu: poslušnost Njegovoj riječi vodi do života koji nadilazi fizičku smrt. Međutim, ovo obećanje donosi i izazov. Židovi odgovaraju skepticizmom, pitajući kako Isus može iznositi takve tvrdnje kada je Abraham, njihov otac, umro.

Oni ne mogu vidjeti dalje od svojih povijesnih i kulturnih očekivanja. Isus im odgovara tvrdeći svoju predegzistenciju, govoreći: “Prije nego što Abraham posta, Ja jesam” (Iv 8,58). Ponekad će ljudi dovesti u pitanje Isusov božanski identitet, ili pak reći da Isus nikada nije samoga sebe smatramo ili nazivao Bogom.

No, iako Isus možda nije nikada eksplicitno rekao: “Ja sam Bog”, izjava koju smo pročitali kao i reakcija Židova u povijesnom kontekstu Isusovog vremena i kulture savršeno i neupitno potvrđuje Isusov nauk o vlastitom božanstvu, a također i suočava slušatelje s realnošću Njegova identiteta. Poziva ih – i nas – da prijeđemo iz pukog intelektualnog pristanka na dublju, preobražavajuću vjeru.

Isusov identitet kao vječnog “JA JESAM” ključan je u ovom odlomku. On odjekuje Božjim otkrivenjem Mojsiju u Izlasku 3,14, gdje Bog izjavljuje: “JA SAM koji JESAM.” Koristeći ovaj naslov, Isus se poistovjećuje s Bogom, tvrdeći da nije samo prorok ili učitelj, već sam utjelovljeni Bog među nama, Emanuel. Ova duboka istina poziva nas da Isusa ne prepoznajemo samo kao povijesnu osobu, već kao živoga Boga koji želi osobni odnos sa svakim od nas.

Nemojmo biti poput Židova koji su sumnjali i preispitivali, već odgovorimo vjerom i poslušnošću Njegovoj riječi. Time otvaramo svoja srca preobražavajućoj snazi Krista, koji nam ne nudi samo život, već život u izobilju. Molimo se za milost da produbimo svoju vjeru i da prepoznamo Isusa kao izvor sadašnjeg života u milosti i budućeg u vječnoj slavi.