SVAKODNEVNO U 7:30 Isus ne osuđuje nego poziva

ČITANJA:

Iz 58,9b-14;

Ps 86,1-6;

Lk 5,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Stanko Mabić, odgojitelj bogoslova Hercegovačke franjevačke Provincije Uznesenja BDM:

Isus nam iz Matejeve carinarnice želi poručiti: Nikada ne osuđuj druge, jer ne znaš što se nalazi u njihovu srcu. Nikada ne možeš znati kakvi su njihovi životi i kroz što oni prolaze!

Jeste li ikada vidjeli ili zamišljali kako izgleda jedna carinarnica? Pretpostavljam da je puna zagušljivog dima, neodoljiva vrućina Palestine, ljudi neobrijani i prljavi i znojni sjede za stolovima i s hrpama novca što su ga nepošteno stekli guleći vlastiti narod. U toj općoj zagušljivosti i galami otvaraju se vrata. Isus stupa naprijed i oslovljava imenom jednoga od njih i kaže mu: „Mateju pođi za mnom!“ Isus ne drži Mateju propovijed. Ne prijeti mu. Ne traži objašnjenja. Samo ga pogleda i kaže mu: „Pođi za mnom.“ Isus vidi čovjeka a ne etiketu. Matej bez ijedne riječi ustaje i polazi za njim, za nepoznatim čovjekom. Zanimljivo je da taj grešnik Matej kasnije postaje evanđelist. Čovjek, kojeg su svi otpisali, piše Evanđelje koje se čita već više od 2000 godina. Iz toga možemo jasno vidjeti da Bog ne bira savršene, nego Bog bira raspoložive. Njegovo Milosrđe ima snagu preobrazbe. Kad Isus mene poziva onda nije pitanje jesam li dostojan ili jesam li bez grijeha, nego samo hoću li ustati i poći za njim.

Kad je Isus unišao u carinarnicu mogao je početi s osudama i paljbom osuđujućih riječi i bio bi u pravu jer su tu sjedili svi sami grešnici koji su radili za okupatora i još su krali dodatno za sebe od siromašnih. Matej, jedan između njih, također je imao svojih grijeha i Isus bi bio u pravu da mu je sve te grijehe sasuo u lice i osudio ga. Isus mu je mogao reći: Mateju, kako te nije stid … Međutim, Isus mu samo kaže: Mateju, pođi za mnom! Isus vidi sve njegove grijehe, svaki njegov pojedinačni grijeh, svu njegovu prošlost, ali Isus vidi i njegovo srce, poznaje tajne njegova srca i što se u njegovu srcu nalazi. Ne osuđuje ga, nego ga poziva. Nije mu rekao: tek kad se obratiš i prestaneš griješiti, možeš postati moj učenik. Poziva ga kao grešnika.

Isus vidi srce i nadcarinika Zakeja, vidi i srce desnog razbojnika na križu. Ne osuđuje ih, ne prigovara, ne navode njihove grijehe, iako poznaje svaki njihov grijeh, ali poznaje i njihovo raskajano srce i uvodi ih u svoje Kraljevstvo. Čitamo u Samuelovoj knjizi: “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” (1. Samuelova 16, 7)

Isus ne vidi samo Matejevu prošlost, nego mogućnost novog početka. Ljudi često gledaju što smo bili. Isus gleda što možemo postati. On ne vidi samo grijeh, nego čovjeka. Iz zagušljive carinarnice izlazi prljavi carinik i postaje sv. Matej apostol. Zamislite što bi bilo da ga je Isus u carinarnici pred svima oštro prozvao i žestoko osudio! Isus bi bio u pravu, ali je pitanje: bi li Mateja to obratilo ili od Isusa još više udaljilo.

Svi smo grješnici, svi imamo svoje grijehe, posebno skrivene. Pozivajući Mateja, Augustina, Franju Asiškoga (dakle, sve odreda grešnike) Isus grješnicima poručuje da ne gleda na njihovu prošlost, društvene okolnosti, vanjske običaje, nego da im otvara novu budućnost. Papa Franjo kaže na jednom mjestu: „Nema sveca bez grešne prošlosti ni grješnika bez svete budućnosti.“ To ne shvaćaju oni koji se drže ‘pravednima’, koji vjeruju da su bolji od drugih. Oholost sprječava vidjeti Božje milosrdno lice.

Isus kad bira između farizeja, tih čistunaca, i prljavih carinika iz zagušljive carinarnice, on bira raskajana čovjeka, koji je spoznao svoju bijedu bez Boga. Živjeti bez Boga znači upoznati bijedu svoga života. Poći za Kristom i živjeti s Bogom ne znači osloboditi se patnje i trpljenja nego patnja i trpljenje dobiva svoj smisao.

Današnji čovjek odbija Krista kao iscjelitelja nutarnjih rana i povreda. Možemo slobodno kazati: što god su ispovjedaonice praznije, psihijatrije su punije. Psihijatar i psiholog C. C. Jung posvjedočio je kako ne zna iz svoje dugogodišnje prakse ni jedan slučaj da je vjernik ozdravio od duševne bolesti ako prije nije uredio svoj vjerski život.

Još uvijek kršćani nisu posve shvatili da samo grijeh treba mrziti, ali ne i grešnika; on je dovoljno kažnjen već svojim grijehom i zato njemu treba na svaki način pomoći. Zato Isusov odgovor glasi: «Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni».