SVAKODNEVNO u 7:30 Isus je liječnik i duše i tijela

Čitanja:

Iz 65, 17-21

Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b

Iv 4, 43-54

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. Dođe dakle, ponovno, u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude’ u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

U današnjem Evanđelju Isus ozdravlja bolesnog sina kraljevskog službenika što je bilo drugo znamenje što ga je učinio po povratku iz Judeje u Galileju. Prethodno je u Kani Galilejskoj pretvorio vodu u vino pred mnogim očevicima. Jedan od očevidaca tog čuda bio je i kraljevski službenik. Kad je taj čuo da je Isus ponovno u zavičaju, pošao je k njemu zamoliti ga da mu ozdravi bolesnog sina koji samo što nije umro.

Bolest je nažalost sastavni dio ljudskog života. A danas je svijet više nego ikad obilježen raznovrsnim bolestima – kako tjelesnim, tako i duhovnim. Takav dojam se ne stječe u svakidašnjici, no kad smo prisiljeni iz nekog razloga biti u bolnici, onda stvarnost gledamo sasvim drugačijim očima. Također se svakodnevno susrećemo sa žalosnim vijestima kako je nekoga zahvatila zloćudna bolest. Žalost je tim veća kad bolest zahvati mlađu populaciju ili pak djecu kao što je to slučaj u današnjem Evanđelju.

U Starom zavjetu bolest je shvaćena kao kazna za grijeh, ona je posljedica ljudske grešnosti. Što je čovjek grešniji, to je bolest opakija. Bez Božjeg znanja i dopuštenja, ništa se ne događa, pa tako ni bolest koja je shvaćena kao posljedica nevjere Savezu, odnosno udaljavanja od Boga. Da to ne može biti pravilo i da ga ne smijemo uzeti zdravo za gotovo pokazuje već slučaj Joba. On je pred Bogom pravedan, a opet ostaje bez djece, gubi sve svoje bogatstvo, naposljetku je i sam zahvaćen teškom bolesti. Bog ga je stavio na kušnju jer ga je Satan optužio za proračunatost: „Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!“ (Job 2,5) Zbog njegove predanosti u silnim teškoćama, Bog Joba vraća u prijašnje stanje i udvostručuje mu sve što je posjedovao. Nagradio ga je dugim životom i vidio je djecu svoje djece do četvrtog koljena.

Kako na to gleda Novi zavjet? Novi pak zavjet u Isusu Kristu pokazuje da Bog nije stvorio čovjeka da bi bio bolestan. To nije i ne može biti dio Božjeg plana. Posljedica je to pale ljudske naravi i istočnoga grijeha. Isusovi ozdraviteljski zahvati samo su pokazatelji Božje volje da čovjek bude zdrav i sretan. Isus je došao da bi spasio i izliječio ljudsku osobu u cjelini – i dušu i tijelo. „I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje i liječeći svaku nemoć u narodu. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare i uzete – i on ih ozdravljaše“. (Mt 4, 23-24)

Svi mi priželjkujemo i molimo za zdravlje. Ono nam postaje prioritet jer kad smo zdravi mislimo kako imamo važan preduvjet da se možemo pobrinuti za sve što nam je u životu potrebno. Bolest je stvarnost koja nam otežava život i sve smo spremni učiniti kako bi povratili zdravlje. A Majka Crkva, brinući se za svoju bolesnu djecu, nudi u svom svojem bogatstvu sakrament ozdravljenja. Taj predivan sakrament odveć neshvaćen i ignoriran. Crkva nam nalaže po apostolu Jakovu da dozovemo starješine Crkve. Oni će moliti nad bolesnikom mažući ga uljem u ime Gospodnje. Ta će molitva spasiti nemoćnika, Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se. (usp. Jak 5, 14-15)

Grijeh je nešto što razara dušu dok je bolest ta koja razara tijelo. Kao liječnik duše i tijela, Isus istovremeno ozdravlja tijelo i oprašta grijehe. Ne osuđuje bolesnoga zbog grijeha nego mu vraća dostojanstvo, opraštajući mu grijehe. Zato nemojmo oklijevati u bolesti, napose težoj, zamoliti Isusa, liječnika naše duše i tijela, da nam pomogne u sakramentima sv. ispovijedi i bolesničkog pomazanja i ozdravi nas, ako je to u njegovoj promisli, kao sina kraljevskog službenika.