SVAKODNEVNO U 7:30 Ima li sebedarne ljubavi u našim životima?
fr. Ivan Dominik Iličić
fr. Ivan Dominik Iličić
ČITANJA:
Izl 14,5-18;
Otpj pj.: Izl 15,1-6;
Mt 12,38-42
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Neki pismoznanci i farizeji zapodjenuše razgovor s Isusom: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!«
Riječ Božju tumači fr. Ivan Dominik Iličić:
Hvaljen Isus i Marija poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija. Želim vam obilje Božjeg blagoslova i srdačno vas pozdravljam.
U današnjim evanđelju Gospodin Isus Krist spominje znak Jone proroka i povezuje ga sa znakom kojega će on sam ostaviti svijetu. Kao što je Jona prorok bio tri dana i tri noći u utrobi kita, u mraku njegove utrobe, tako će i Sin čovječji biti tri dana u mraku groba pa će potom uskrsnuti. Kristovo uskrsnuće je znak ostavljen svijetu, ali ne samo uskrsnuće nego i Kristova muka i smrt . Upravo kroz svoju muku i smrt Isus nam objavljuje ljubav Boga Oca. Otac nas ljubi, otkriva nam lice svoje ljubavi u muci svoga Sina, i upravo je to znak koji će pratiti njegovu Crkvu u svim vremenima a to smo svi mi. Kristovi učenici se najbolje mogu prepoznati upravo po znaku ljubavi povezane s križem. Nema sveca koji nije trpio i nema sveca koji nije ljubio sebedarnom ljubavlju i time bio znak koji upućuje na Kristovu sebedarnu ljubav.
Ovih dana vam želim govoriti o bl. Pier Giorgiu Frassatiu, jednom ne toliko poznatom blaženiku, barem ne u Hrvatskoj, iako sve više ljudi saznaju za njega i raste pobožnost prema njemu kako kod nas tako i drugdje u svijetu osobito prema mladima.
Ovaj blaženik umro je s 24 godine kao student u gradu Torinu. Njegov mladi život bio je obilježen s Kristovom ljubavlju koja se se očitovala u spremnosti nošenja križa za druge, pomaganju drugima osobito potrebitima i siromasi. Također je trpio jedno nerazumijevanje u svojoj obitelji koja ga nije poznavala na taj drugi način iako su živjeli s njim pod istim krovom. Bl. Frassati je to iz ljubavi strpljivo podnosio i to ga nije obeshrabrilo da prestane činiti ono što čini za siromahe. Nitko nije ni znao koliko pomaže siromasima sve dok nije umro, a na sprovod mu je došlo 5 tisuća ljudi od kojih je bilo nekoliko tisuća siromaha. Tek u tom trenutku njegov otac prepoznaje tko je dio njegov sin i tada započinje očevo obraćenje.
Križ je biti neshvaćen i neprepoznat za života. Unatoč tomu strpljivo je ustrajavao u činjenju dobra na koje te Bog nadahnjuje. Upravo je to Pier Giorgio činio neumorne služeći siromasima ne opterećujući se oko toga što ga drugi, osobita njegovi najbliži, ne razumiju. Preko ovoga kratkoga razmatranje današnjeg evanđelja promislimo ima li sebedarne ljubavi u našim životima? Je li naš život obilježen znakom Kristovoga trpljenja, ljubavi koja je spremna na žrtvu i slavom uskrsnuća koja nas preobražava već ovdje na zemlji i daje nam snagu za jedno ustrajno služenje i djelotvornu ljubav? Razmislimo jesmo li spremni podnositi nerazumijevanja, nezahvalnost drugih ljudi, te unatoč tomu ustrajati u činjenju dobra. Također razmislimo danas o našem osobnom odnosu s Isusom. U današnjem evanđelju Isus jasno kaže da je on nešto više od bilo kojeg proroka. On je sin Božji. On je Bog živi. Recimo danas upravo to – Isuse ti si živi Bog. Ti si moj gospodar. Ti si moj stvoritelj i otkupitelj. Ti si moje sve Gospodin moj i sve moje. Dopusti Isusu da bude na prvom mjestu u tvom životu, u tvome srcu, kako bi sve ostalo došlo na pravo mjesto. Isus nas upravo na to poziva – tražite najprije kraljevstvo nebesko, a sve ostalo će se nadodati. To znači pustiti Boga na prvo mjesto u svoje srce, a onda će on posložiti sve na ono pravo mjesto i dati ti snagu da ustraješ na putu služenja sebedarja i radosno nošenja križa. Tvoj će život postati znak koji upućuje na Boga, koji upućuje na njegovu sebedarnu ljubav, koji otkriva njegovu sebedarnu ljubav upravo u djelima milosrđa koje činimo prema potrebitima.