SVAKODNEVNO U 7:30 Ići putem koji je Bog zacrtao

ČITANJA:

Zah 2,5-9a.14-15a;

Otpj. pj.: Jr 31,10-12ab.13;

Lk 9,43b-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj, župni vikar u župi sv. Nikole Tavelića, Zagreb – Kustošija:

I danas se pred nama nalazi jedno vrlo kratko evanđelje. Ono u sebi ima tri dijela ili tri trenutka. Prvi divljenje mnoštva. Isus je sad već duže vrijeme naučavao i čini čudesa. To je njegovo djelovanje privuklo veliko mnoštvo naroda. Već su se počeli pitati je li došlo vrijeme oslobođenja Izraela. Vidjeli su u Isusu potencijalnog mesiju. Mi ljudi uvijek u situacijama velikog oduševljenja imamo neke svoje vizije i planove što bi i kako trebalo biti. Tako je i narod očekivao da će Isus obnoviti vjeru naroda, da će ih skupiti i povesti u oslobađanje Izraela od okupatora, ali Isus svojim učenicima razlaže nešto drugo, otkriva im istinu koja je potpuno različita od onoga što narod očekuje. To je drugi trenutak u ovome evanđelju. Isus otkriva kako ima biti predan ljudima u ruke. Mi to danas razumijemo kao njegovu otkupiteljsku žrtvu, ali učenicima takvo nešto nije bilo niti na kraj pameti. Oni su isto imali svaki svoje očekivanje i mišljenje što bi Isus trebao učiniti i kako bi trebao postupati.

Posljednji je trenutak zbunjenost učenika. Nisu razumjeli ono što im je Isus rekao. Nisu shvatili zato što su njegove riječi vjerojatno bile izrazito oprečne njihovim očekivanjima. Te su ih riječi čak uhvatile nespremne, jer na kraju evanđelje kaže da su se čak bojali pitati ga o tome što je rekao. Toliko su bili uvjereni u svoje pretpostavke da nisu htjeli pitati Isusa o toj njegovoj čudnoj izjavi, da je ne bi slučajno potvrdio, da ne bi slučajno dalje razlagao neki plan koji učenicima baš i nije po volji.

Mislim da možemo primijetiti da smo i mi često slični učenicima. Imamo svakojake planove, kako za svoj život, tako i za živote ljudi oko nas. Imamo razna predviđanja i očekivanja i očekujemo da će nam ih Bog sve ispuniti, ili nam barem biti od pomoći u ispunjavanju cilja koji smo mi zacrtali. Ovo nam evanđelje govori da bi trebalo biti upravo suprotno. Bog je onaj koji ima plan za naš život. On je onaj koji zacrtava cilj, ono što mi možemo činiti jest da osluškujemo i tražimo božju volju. Da se ne ustručavamo pitati ga iz straha da ne bi čuli nešto što nam se ne sviđa. Često će nam se u životu raspasti naši planovi i bit ćemo nezadovoljni. Tada je važno upitati se koja je to Božja volja za moj život koja će se ostvariti po ovom mojem trenutnom neuspjehu. Ići putem koji je Bog zacrtao sigurno nije lako, i nećemo uvijek razumjeti što od nas želi, ali važno je da u njega imamo povjerenje i da se usudimo pitati ga.

vlč. Luka Žeželj, mladomisnik iz župe Konjščina.