SVAKODNEVNO u 7:30 Hram je mjesto gdje se susreću Bog i čovjek

Čitanja:

Mudr 2,1a.12-22

Ps 34,17-21.23

Iv 7,1-2.10.25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ali ne javno, nego potajno. Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!«

Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem, jer sam od njega i on me poslao.« Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke, jer još nije bio došao njegov čas.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

U današnjem evanđeoskom odlomku vidimo kako Isus otvoreno govori u Hramu. Njegova prava nakana dolaska u Hram nije u tome da bi se pokazao kako je pobožan ili da bi poučavao. On dolazi kao Sin Božji na mjesto slave Božje, mjesto koje mu pripada. Kad su ga kao dvanaestogodišnjaka roditelji našli u Hramu, na majčin upit zašto im je to učinio, čudio se što roditeljima nije poznato da mu je biti u kući Oca njegova. Zanimljivo je primijetiti da Isus često dolazi u Hram iz smjera Maslinske gore.

Da bismo dobili odgovor na takvo naše zapažanje, potrebno se vratiti u Stari zavjet i knjigu proroka Ezekijela. U 10. poglavlju prorok navodi da je slava Božja napustila Hram u smjeru istoka preko Maslinske gore zbog korumpiranosti naroda. Do dolaska Isusa nigdje se u Sv. Pismu ne spominje da se slava Božja vratila u Hram. Bog dakle u božanskom identitetu Isusa kao Sina Božjega koji se istim putom vraća u Hram kojim je slava Božja napustila Hram, očituje kako se ta ista Božja slava vratila u Hram. Stoga je razumljivo da On u Hramu ne djeluje samo kao Učitelj, nego kao Božji Sin u kome Hram ponovno poprima pravi smisao. I opravdana je Isusova borba oko Hrama da bude dom molitve, kuća Oca nebeskoga i ne čudi što rastjeruje svekolike trgovce i lihvare jer ne želi da Hram, kao Božje prebivalište, postane pećina razbojnička.

Hram je mjesto gdje se susreću Bog i čovjek, nebesko i zemaljsko. Grešan čovjek susreće milosrdnog Boga. Miseria et misericordia. Bijeda susreće milosrđe. To će posebno biti naznačeno ove nedjelje u slučaju žene uhvaćene u preljubu.

Takav Isusov pristup čini pismoznance i svećenike razdražljivim i stoga imaju veliku potrebu da Isusa osude kao onoga koji zavodi i zbunjuje narod. Nije im se dopao Isusov stav, jer razotkriva opakost njihovih djela. Isus jednostavno postaje prevelika prijetnja i prisiljeni su obračunati se s njime. No, još nije došao njegov čas. „Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla!“ Tim riječima želi poručiti Židovima da nije na njima odluka kada je vrijeme njegovog završetka. Isusov odlazak se mora uskladiti s objavom spasenja.

Sve se to događalo o blagdanu Sjenica, blagdanu kada su se u Židova pravile sjenice i u njima boravilo kroz osam dana. U tim danima Židovi su se spominjali spasiteljskog Božjeg djelovanja u vrijeme izlaska iz egipatskog ropstva i 40-godišnjeg putovanja u Obećanu zemlju i evocirali su sjećanje na privremena boravišta koja im je Bog dao kao zaštitu na putu kroz pustinju.

Vratimo se na početak Evanđelja. Isus želi da njegov ulazak u Jeruzalem prođe u tajnosti, ali njegovo učenje u Hramu ne može ostati nezamijećeno. On se otkriva riječima i znamenjem. U svom se govoru ne oslanja na neku školsku predaju, niti na neko znanje koje bi, eventualno, stekao kao samouk. Njegovo naučavanje proizlazi iz neposrednog i savršenog poznavanja Oca i zato je njegov diskurs izazvao toliko podijeljenih osjećaja kod Židova.

Božja riječ koja žeže i danas, izaziva među ljudima toliku podvojenost. I danas ima onih kojima je pretvrd Isusov govor. Tako ne smije biti među nama koji smo Isusa prihvatili kao Učitelja i Gospodina. Zamolimo zato Isusa za potrebnu milost i duhovnu snagu kako bismo mogli ostati vjerni Njemu, Sinu Božjem, i njegovoj riječi – kako god ona teška i tvrda bila.