SVAKODNEVNO U 7:30 Hodimo za Isusom s punim povjerenjem
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
ČITANJA:
Post 28,10-22a;
Ps 91,1-4.14-15;
Mt 9,18-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Dok je Isusu govorio, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«
Isus usta te pođe s učenicima za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bi spašena od toga časa.
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu. A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.
Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:
Hvaljen Isus i Marija!
Poštovani slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!
Velika je radost za nas što se možemo zajedno susretati oko Božje riječi i dopoštati joj da nas odgaja i mijenja. I dok promatramo Isusa koji je u hodu s učenicima i mnoštvom upijamo u svoj život, u svoj način razmišljanja i djelovanja njegove riječi i postupke. Tako nas ne ostavlja ravnodušnima Isusov susret s ljudima različitih potreba iz različitih društvenih slojeva, staleža.
Nama oholima i željnima priznanja i pažnje posebno su zanimljivi Isusovi susreti i postupci s ljudima koji imaju neku vlast i moć u društvu. Za Isusa to nema nikakve važnosti ni prednosti.
S druge strane možda se osjetimo iznenađeni s postupkom “nekog glavara koji mu se pokloni do zemlje” da ga zamoli: ”Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će” (Mt 9,18).
A što reći o ženi koja u svojoj bolesti i muci ništa ne govori nego misli: ”Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se” (Mt 9,21). Ovdje prestaje svako mozganje, riječi i rasprave… Osjećamo da ova žena dubinom svoje duše dodiruje Isusovu osobu snagom svoje vjere. To je ona najdublja, jedina istinska vjera predanja koja se događa bez spektakla, buke, nametljivosti. Ona dolazi Isusu odostraga. To odostraga upućuje nas na stav skrušensti srca, žena je svjesna svoje grešnosti i nedostojnosti, nemoći i krhosti. Isus upravo to zapaža. Njega osvaja i zadivljuje takav vjernički stav na koji odgovara: ’Hrabro, kćeri, vjera te je tvoja spasila’. I žena bi spašena od toga časa”(Mt 9,22)
Takav dodir vjere i potpunog povjerenja donijet će i nama spasenje i ozdravljenje. Uputimo se i mi za Isusom s punim povjerenjem da nas vidi i čuje i da odgovara na naše najdublje potrebe.