SVAKODNEVNO U 7:30 Hodati očima vjere stazom iza Krista

ČITANJA:

Post 8,6-13.20-22;

Ps 116,12-15.18-19;

Mk 8,22-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće … hodaju.« Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.«

Riječ Božju tumači fr. Ivan Marija Tomić:

Draga braćo i sestre, možemo reći da biti duhovno slijep znači vidjeti svijet, ali ne vidjeti Svetoga, a to sa sobom nosi posljedicu da ćemo hodajući svijetom promašiti vječnost.

U evanđelju koje je pred nama Isus s učenicima dolazi u Betsaidu i tamo mu dovode slijepca s molbom da ga izliječi. Onima koji su ga doveli je stalo do slijepca, no istodobno znaju da mu oni mogu pomagati, ali da je samo Isus taj koji mu doista može pomoći. Često i mi u svojoj sredini imamo one koji su u mnogo čemu „slijepi“ i nastojimo im pomoći. No, pri tome ne smijemo i sami biti slijepi te smetnuti s uma da je istinska pomoć u Bogu. Bilo da je riječ o nekom tjelesnom, materijalnom ili duhovnom problemu – ukoliko onoga kojemu želimo pomoći u svojim molitvama i u svojim djelima i riječima ne dovodimo Bogu, ukoliko ne pomognemo da progledaju oči srca, odnosno oči vjere te osobe, ostat ćemo samo na površini pomoći koju trebamo pružiti.

Isus pak slijepca izvodi iz sela. Zašto? Isus želi pokazati da je Bogu u potpunosti stalo do svakog čovjeka kao pojedinca, da svakoga vidi u njegovoj potrebi i da mu želi pomoći. Isto tako, želi ukazati kako se pri tome trebamo i odvojiti od sljepoće drugih, ući u potpuno jedinstvo s njim, kako nas drugi u svojoj možebitnoj nevjeri ili malovjerju ne bi obeshrabrili, da nas ne bi učinili gluhima za ono što nam on ima za reći i nepovjerljivima za njegovu riječ. Na jednom drugom mjestu u evanđelju, Isus će prekoriti stanovnike Betsaide zbog njihove nevjere unatoč tome što je među njima činio čuda.

Isto tako, vidimo da se slijepcu vid ne vraća odjednom, već postupno. Tako se pokazuje da Božje djelovanje u našem životu, ali i u životu onih oko nas često nije trenutni čin, već proces koji teče, za kojeg treba vremena, ali i usredotočenosti na Boga. Ozdravljenje, odnosno izlječenje od duhovne sljepoće i duhovni rast događa se korak po korak, a pred nas se postavlja pitanje koliko smo u tome strpljivi i koliko povjerenja imamo?

Ujedno, Isus upozorava ozdravljenoga da se ne vraća u selo. Treba, naime, da čovjek proživi iskustvo ozdravljenja u miru, da poslije susreta s Kristom ne trčimo odmah u buku ovoga svijeta, da izbjegavamo hod starim putovima jer su to u našoj sljepoći bile stranputice. Treba, naime, hodati očima vjere – stazom iza Krista. Amen.