SVAKODNEVNO u 7:30 Hoću li slijediti Krista ili slijediti svijet?

Čitanja:

Jr 20, 10-13

Ps 18, 2-7

Iv 10, 31-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.«

Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – kako onda vi onome koga Otac posveti i posla na svijet možete reći: ‘Huliš!’ – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači dominikanac fr. Mislav Peček:

U današnjem Evanđelju primjećujemo kako dolazi do sve veće napetosti između Krista i svijeta. Dvije strane koje su jedna drugoj suprotnosti. Židovi, slika svijeta, ne mogu prepoznati u Kristu onu iskonsku dobrotu, onu dobrotu na koju ne smijemo baciti kamen. Kamen koji bi mogao predstavljati svako zlo koje čovjek može učiniti.

Židovi ustraju, svijet ne želi priznati Isusa sinom Božjim. Ne želi prihvatiti činjenicu da ide krivim putem, blatnjavim jarugama svojih grijeha. Krist izmiče i ne da se uhvatiti jer zlo ne može uhvatiti dobro. Grijeh ne može pobijediti svetost. Koliko smo samo puta mi oni kojima Krist izmiče. Pitamo se, uplašeni, zašto Krist izmiče, zašto nije ovdje s nama? I nema odgovora na to pitanje. Možda držimo kamen u ruci? Možda ne želimo prihvatiti da vjerovati znači po Bogu živjeti? A živjeti u isto vrijeme po svijetu i po Bogu nije moguće. Kao što ljubav i mržnja, tuga i radost ne mogu biti zajedno, tako ni ti koji si po krštenju uronjen u Krista, brate, sestro, ne možeš živjeti u suprotnosti s Njegovim zapovijedima.

U nedjelju je Cvjetnica, Krist odlazi predati se potpuno za svakog čovjeka. Imamo dvije mogućnosti, ostati držeći kamen u rukama i promatrati iz nekog mračnog zakutka svijeta kako Krist umire da bismo mi živjeli, da bismo mi bili spremi ispustiti kamen iz svojih ruku. Ili možemo odmah sada pustiti kamen da padne na zemlju. Sjetiti se da smo i mi samo zemlja kako bi s kamenom mogla na zemlju pasti i tvrdoća našeg srca. Zatim ustati i poći s Kristom na Kalvariju i to svakog dana. Jer svaki dan je odluka, držati kamen ili ispustiti. Slijediti Krista ili slijediti svijet.

I upravo u ovoj korizmi koja se približava svome završetku trebali smo naučiti kako grijeh treba ispustiti, a križ uzeti. Kako kamenje, naš grešan život, koje želimo baciti na Krista treba ispasti iz naših ruku. To smo svakako trebali naučiti, ako i nismo ima još vremena, imamo ovaj trenutak. Barem danas ako Kristov glas čujemo, ne budimo srca tvrda, srca kamena.