SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Vjeran Lazić: Budimo hrabri u priznavanju vlastite grešnosti
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
od dana: 2Sam 5,1-7.10;
Ps 89,20.21-22.25-26;
Mk 3,22-30
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
Riječ Božju tumači fra Vjeran Lazić:
Ljudska mržnja ne stoji u okvirima logike. Posebno kada je ispred nje apsolutna dobrota. Isus liječi, pomaže narodu, izbavlja ga iz njegovih okova. Pismoznanci ne razumiju njegovu božansku pozadinu i optužuju ga da je opsjednut. Belzebula ima. Po poglavici đavolskom izgoni đavle. Već na prvi pogled očita je besmislenost optužbe. No, Isus se trudi, pokušava im objasniti. Trajat će taj njegov trud sve do kraja, ali uvijek s prizvukom uzaludnosti. Korijen hule pismoznanaca leži u pokušaju da u samoga Boga projiciraju osobne navade. Čovjek je taj koji je zbog grijeha podložan duhu nečistomu. Isus kao pravi Bog i pravi čovjek nema grijeha, stoga ne može ništa raditi što bi dolazilo od zloga. Dok on kao Sin Božji dolazi na svijet kako bi sve palo u čovjeku očistio i uzdignuo, pismoznanci sada sve što je u njima samima grešno pokušavaju staviti u Krista i tako ga diskreditirati. Ne dopuštaju priznati da su i oni sami grešni i da su potrebni božanske pomoći, već optužuju Boga da je on grešan. Dobar, svet i istinit. Karakteristike su Boga. Nema u njemu grešnosti niti podložnosti apsolutnom zlu. Bdijmo nad svojim riječima i mislima kako ne bismo nikada u Boga projicirali svoje karakteristike. Budimo hrabri u priznavanju vlastite grešnosti jer tek ih tako Sin Božji može zahvatiti i iscijeliti.