SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Vjenceslav Janjić: Što vrijedi vidjeti svijet, a ne vidjeti Boga?

ČITANJA:

Sir 42, 15-25;

Ps 33,2-9;

Mk 10,46-52

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!«

On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Riječ Božju tumači fra Vjenceslav Janjić:

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, stvorio ga je slobodna, razumna, moralna i tjelesno duhovna. To znači da je čovjek, premda stvorenje, sličan svome Stvoritelju i to upravo po tome što može spoznati, razlikovati Istinu od laži, Dobro od Zla, odnosno Zloga! Biti kršćanin znači ponajprije biti čovjek Istine, biti Bogotražitelj, jer Bog je Istina. Nije slučajno prvi od sedam glavnih grijeha: OHOLOST, a prvi dar Duha Svetoga: MUDROAST ! Oholost čovjeka odvraća od Boga, a mudrost ga usmjerava i vodi do Boga. Tragično je danas promatrati suvremenog čovjeka koji je na vrhuncu svojih postignuća na svim područjima, dok s druge strane sve manje ima interesa za onostrano! Mnogi ljudi danas žive kao da Boga nema, Bog im nije tema za promišljanje niti stvarnost koja ima veze s njegovim životom. Nažalost, nešto slično događa se i nama koji nosimo ime vjernici. To se danas naziva modernizam ili antropocentrizam! I jedno i drugo znače da Bog nije središte čovjekova života nego čovjek. Takvo stanje ne možemo drugačije nazvati nego duhovnim sljepilom. Što vrijede oči koje sve vide osim dobra, što vrijedi vidjeti svijet a ne vidjeti Boga. Što nam vrijedi imati vid, a ne vidjeti ono što Bog čini kako u povijesti tako i danas. Narodna mudrost veli za takve: „Slijep kod zdravih očiju !“

Današnje nas Evanđelje želi ohrabriti kako je malo potrebno, jedan iskreni vapaj i zaziv: „Gospodine, daj da progledam!“ Nažalost, mi i nadalje ostajemo slijepi i nismo ozdravili isključivo samo zbog svoje krivice. Razlog je u tome što nismo svjesni svoje sljepoće pa i ne molimo, ne vapijemo, ne dozivamo Isusa i ne uzdamo se u njegovu pomoć. Slijepi Bartimej, iako je bio slijep, vidio je tko je Isus. Upravo zato što je vidio duhom, a ne očima znajući tko je Isus žarko je zavapio i bio je uslišan! Iako ga ušutkavahu, on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!“ Kako olako odustajemo u svojim molitvama, kako nam često nedostaje ustrajnosti pa čak i nekog vjerničkog i kršćanskog bezobrazluka. Isus nam je uvijek na raspolaganju i pita nas što hoćeš da ti učinim? Recimo i mi s vjerom: „Gospodine moj, da progledam, da shvatim, da spoznam, da te ponovno zavolim, da s tobom živim i da se spasim!“ Sigurno će nas čuti i uslišati, sigurno ćemo i mi progledati. Što će nam oči ako ne vidimo, što će nam život ako Boga nismo upoznali!

Poštovani slušatelji! Recimo zajedno s fizički slijepim Bartimejem Gospodine, daj da makar duhovno progledam! Amen!

Fra Vjenceslav Janjić, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku.