Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Pomozi mi Bože da se tobom bavim i dopustim tebi da se baviš mojim životom!

/ sd

ČITANJA:

od dana: Ef 1, 15-23;

Ps 8, 2-3a.4-7;

Lk 12, 8-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«

»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.« »Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Današnje evanđelje odlično odgovara za spomendan sv. Ignacija Antiohijskog kojeg se danas sjećamo. Čitajući i razmišljajući o ovim Isusovim riječima koje ocrtavaju istinske svjedoke Kraljevstva nebeskog kao da nam se i život svetog Ignacija polako kao u nekom filmu odmotava pred očima. Sveti biskup Ignacije jedan je od zasigurno najsvjetlijih primjera neustrašivog svjedočenja za istinu i nepokolebljive hrabrosti koja nije prezao da pred smrću ostane vjeran do kraja i tako je kao sam kaže postao živi kruh od samljevene pšenice…

A kako se to postaje Božjim kruhom govori nam upravo ovaj tekst koji neki još nazivaju i malom apokalipsom. Kao što nam je poznato APOKALIPSA ne znači katastrofa nego OTKRIVENJE – konačna OBJAVA Božje ljubavi. Zato je Isusov ton siguran i želi nas ohrabriti da se ne bojimo jer ne idemo u susret NIŠTAVILU nego Onome koji nas voli više nego mi sami sebe.

Bog dobro vodi povijest svijeta i našu osobnu povijest – koliko god se nama činilo da mu ponekad izmiče iz ruku i da ništa ne razumijemo. Zato nas Isus želi osloboditi od straha koji paralizira i usmjeriti na Strah Božji koji usmjerava na ljubav i pomaže da preuzmemo odgovornost za dar koji smo primili.

Isus upozorava da se do Uskrsnog mira prelazi kroz križ, a ne preko bježanja od njega. Kršćaninov mir nije NIRVANA, nije u odsutnosti od želja i u izbjegavanju loše karme nego u suočavanju s progonstvom, s križem, sa zauzetošću za istinu i za slabijeg. Isusov mir dolazi kroz progonstvo. On ti daje mir, ali te ne pušta na miru.

Sve ovo dogodit će se i vama RADI SVJEDOČENJA govori nam Sveto Pismo. Svako moje malo progonstvo prilika je da posvjedočim koliko sam Kristov. Moj osobni križ kao i Isusov križ mjesto je najjačeg dokaza o ljubavi:

Dobro je na ovom mjestu postaviti pitanje kako ja uzvraćam:

…kada me okrivljuju za nešto što nisam učinio

…kada mi podmeću

…kada sam suočen s vlastitim neuspjehom

…kada me snađe bolest

…kada prolazim kroz ISKUSTVO NEMOĆI…

U povijesti su progonstva kršćana uvijek pridonijela da se ono još više proširi i pročisti. Moje osobno progonstvo življeno na Isusov način prilika je da proširi horizonte moga srca, produbi moju vjeru, da me preobrazi na njegovu sliku!

Benedikt XVI. na jednom je mjestu, misleći na neke događaje u Crkvi, ustvrdio kako je svako progonstvo bolno, ali je ujedno i sredstvo čišćenja, prilika da ponovno izaberem svoju prvu ljubav, da ponovim Bogu svoj DA s novim zaletom i žarom.

Zato nas Isus hrabri da se priznamo njegovim i onda kada cijena toga priznanja poraste, da znamo ostati Njegovi i onda kada ga ne osjećamo blizu jer upravo tada ja potvrđujem da Boga volim radi njega samoga, a ne radi onoga što od njega dobivam. Da postanem stvarno njegov, a On moj, treba ostati i u dobru i zlu, i u zdravlju i u bolesti.

Lako je započeti, nije lako ustrajati. To je bitna razlika između zaljubljenosti i ljubavi. Zaljubljenost se oslanja na sviđanje i osjećaj, ljubav ostaje i onda kada se čini da gubi, a osjećaji izostanu.

Na kraju nas Isus uči da NE TREBAMO SMIŠLJATI OBRANU jer iz punine srca usta govore. Treba se brinuti za srce i gdje je njemu blago. Zato je svaki moj dan, svaka moja molitva, djelo, svaki napor prema dobru spremanje govora. Ako se trudim biti s Kristom u svemu, onda je i moj govor ispunjen njime, onda me moj govor izdaje. Slično se događa kao kada čovjek voli svoje dijete ili ženu pa ima potrebe o njima govoriti. Lako je govoriti kada ljubiš i o onome koga ljubiš. Prevelik napor u govorenju može skrivati odsutnost srca. Zato ne treba biti zabrinut čime ću se braniti nego kome moje srce pripada! Nije moj identitet u intelektualnoj moći, znanju, titulama, ulozi koju vršim ili imanju koje sam stekao nego u pripadanju. Čiji sam ja to? To je pitanje na koje bih svakoga dan iznovice trebao odgovoriti.

Pomozi mi Bože da se tobom bavim i dopustim tebi da se baviš mojim životom! Ili kako bi to Isus rekao: Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu, a sve drugo bit će vam nadodano!

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja