SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Ljubavi nije suprotna mržnja nego ravnodušje i licemjerje

ČITANJA:

Gal 5, 18-25;

Ps 1, 1-4.6;

Lk 11, 42-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.«

»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.« Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Poglavlje Lukinog evanđelja koje smo jučer započeli čitati nosi naslov u Jeruzalemskoj Bibliji „Protiv farizeja i zakonoznanaca“. Meni bi se osobno više sviđao naslov „Za dobro farizeja i zakonoznanaca“. O čemu se zapravo radi? Svima su nam dobro poznati ovi Isusovi uzastopni zazivi „Jao vama“ koji su upućeni prije spomenutoj kategoriji ljudi. Kada gledamo grčki original onda nam ovaj zaziv zapravo ne upućuje na prijetnju nego više na Isusovu tj. Božju bol koju On osjeća zbog njihova duhovnog, ali i životnog zastranjena. Ne radi se o tome da ovim „Jao vama“ Isus zaziva njihovo kažnjavanje, nego ih potiče na otrežnjenje zbog toga što su izokrenuli osnovu poruku Božje Riječi, obukli Božju u svoju volju, te tako postali žrtve licemjerja, duhovne trgovine i ravnodušja spram svega što je sveto. U Svetom Pismu ono što je suprotno ljubavi nije mržnja nego upravo ravnodušje i licemjerje.

Zašto je tome tako? Jednostavno zato što licemjerje onemogućuje živi susret, životvorni kontakt s ljubavlju. Kada gledamo Isusov život on se nije toliko mučio s bludnicima, carinicima i javnim grešnicima koliko su mu bola nanijeli upravo oni koji su sebe smatrali pravednima. Licemjerje onemogućuje prodor Istine i Ljubavi u moj životni krvotok, onemogućuje da Isus svojim životom prodre u moj i da me ozdravi. Zato to Isusa toliko boli. Boli ga to odbijanje njegove čežnje da nas voli do kraja, da uzme na sebe naše grijehe. On ima neizmjernu želju da se izlije u svakoga od nas i kada naiđe na otpor u obliku laži tj. lažne pravednosti to ga najviše boli. Prvi „Jao“ odnosi se na sitničavost u zakonu o davanju desetine. Isus ukazuje na dublji problem. Vanjskom sitničavošću i cjepidlačenjem zapravo se nastoji sakriti nedostatak ljubavi i istinskog služenja Bogu.

Vidljivo je to jako dobro i u našem današnjem društvu. Svako pretjerivanje u nečemu zapravo uvijek skriva neko unutarnje siromaštvo, lažnu nakanu ili nedostatak istinske ljubavi. Pretjerivanje u iskazivanju vanjskih darova, raskošna vjenčanja i vjerske „fešte“ koje inzistiraju na pretjeranom vanjskom ukrašavanju pa sve do pretjeranosti u liturgijskoj raskošnosti ili rigidnosti, često otkrivaju neistinitost aktera i svjesnu ili podsvjesnu želju da se sakrije laž i neautentičnost. Lijepo je to izrekao sveti Pavao u poslanici prvoj poslanici Korinćanima, 4. glava, 6. redak: Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu “Ne preko onoga što je pisano” te se ne nadimate jednim protiv drugoga.

Drugi „Jao“ odnosi se na prva sjedala. Prvo sjedalo daje važnost. Ta umjetna važnost bitna je osobi koja zapravo duboko u sebi osjeća da je nevažna. Kao što vidimo radi se o rani koja se želi zacijeliti na pogrešan način. Osjećaj odbačenosti, nevrijednosti ili manje vrijednosti često je posljedica ne primljene ljubavi. Ono što je ovdje bitno jest da čovjek osvijesti tu ranu te je izloži Onome jedinome koji je može preobraziti i zacijeliti, a ne da surogatima idemo uklanjati simptome. Postajemo tako karikature i loše kopije umjesto cjelovite i zrele osobe. Tada prava mjesta postaju zamjena za našu istinske vrijednost koju nikada nećemo dobiti prividom nego gledajući sebe očima Onoga koji jedini istinski zna našu vrijednost. Dok god budem živio isključivo od pogleda ljudi bit ću nezasitni rob ljudskih časti i privilegija. Zato jako bitno u životu naći svoje mjesto, mjesto pored svoga Gospodina koji me ljubi pa će me njegova blizina polako osloboditi želje za prvim mjestima jer sam za njega uvijek na prvom mjestu.

Slijedi Jao upućen onima koji su kao nezamjetljivi grobovi, izvana lijepi a iznutra puni smrti. Ovaj „Jao“ opet upućuje na laž i još pojačava naglasak na ljude koji su zakon koji bi trebao voditi u život izokrenuli tako da su ga učinili samome sebi svrhom te više ne služe Bogu nego se Bogom služe stavljajući sebe i svoju tobožnju pravednost u prvi plan.

Posljednji „Jao„ u današnjem poglavlju odnosi se na tovarenje nepodnosivih tereta. Radi se opet o konkretnom primjeru licemjerja gdje se ljudima naređuje nešto što sami ne činimo niti smo spremni pokušati. Jedan je duhovni pisac napisao kako nikada ne bi smjeli sugerirati nešto nekome ili ga ispravljati ako mu u tome nismo barem malo voljni i pomoći. Zato prije svega ide ljubav prema osobi, a tek onda svaki savjet ili naredba.

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole u Rijeci