SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Kroz srce Sina koji preuzima naše ropstvo vrši se objava srca našeg nebeskog Oca

ČITANJA:

Iz 50,4-9a;

Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34;

Mt 26,14-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Judinu izdaju danas promatramo iz Matejeva kuta gledanja. Evanđelist Matej posebno je pozoran na Svetopisamsku predaju. Pošto je njegovo Evanđelje bilo upućeno prvim kršćanima židovskog porijekla njemu je jako važno da pokaže kako se u Isusu ispunjava sve Pismo. Zato možemo uočiti kako je njemu važno da odmah na početku ovog evanđelja ukaže na cijenu za koju Juda prodaje svoga Učitelja. Cijena je to od trideset srebrnika. Trideset srebrnika za židove je bilo važan simbol. To je bila cijena vrlo bliska cijeni jednoga roba u to vrijeme. Kada je Juda vidio da će Isusa ubiti, želio je to spriječiti, ali bilo je prekasno. Otišao je kod svećeničkih glavara i starješina i rekao: “‘Sagriješih predavši krv nedužnu!’ Odgovoriše: ‘Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!’ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.” (Mt 27,4-5).

Židovi su te novce promatrali kao krvavi novac, i nisu ga mogli upotrijebiti u Hramu, te je novac na kraju upotrijebljen za kupnju lončareve njive (Mt 27,7), upravo kako je to Zaharija prorokovao stotinama godina prije u Zah 11,13: A Jahve mi reče: “Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!” Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. Uz to, prorok Jeremija također je prorekao ovaj događaj davno prije no se dogodio baš kao što je Matej zabilježio: “Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: ‘Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.’” (Mt 27,9-10).

Najzad, brojka trideset je značajna stoga što je povezana s žalošću i bolom. Aron je poslije smrti oplakivan trideset dana (Br 20,29), baš kao i Mojsije (Pnz 34,8). Povezujući niti ovih biblijskih tekstova shvaćamo koliko daleko je naš Bog išao da nam pokaže koliko nas voli. Za nas je postao rob, da nas robove otkupi. Za nas ulazi u bol, da naša bol nikada više ne bude besciljna, ako je živimo u zajedništvu s njegovom. Kada nekoga istinski voliš onda imaš želju preuzeti na sebe njegovu bol. Tako će majka bolesnog djeteta gledajući svoje čedo kako pati kroz suze zavapiti: „da je barem meni tako…da ja barem mogu umrijeti umjesto tebe“. Istinska ljubav uvijek mijenja mjesto s onim koga voli. Tako se kroz srce Sina koji preuzima naše ropstvo vrši objava srca našeg nebeskog Oca.

Teška je i rečenica u kojoj Matej izjavljuje da je Juda tražio priliku da ga izda. Dok Isus u svemu traži priliku za ljubav, traži način da naše minuse preobrazi u plusove, da sebe ponudi za nas, Juda traži priliku za izdaju. Juda je dobro razradio svoj plan. Ipak sklon sam vjerovati da je i Juda na neki način volio svog Učitelja. Po nekim tumačenjima on je kao i mnogi drugi očekivao političkog i vojnog mesiju koji će njegov narod osloboditi od ropstva snagom vojne sile i moći. Pošto je vidio da Isus ne ide tim putem sam ga je odlučio natjerati na to misleći da će se njegova moć očitovati kada na to bude prisiljen. On je na neki način samo htio ubrzati kraljevstvo koje je krivo shvatio. Tu se možemo i mi pronaći. Juda nije razumio da se čovječje srce ne otvara silom, a da Isus nije kralj nad kraljevstvima i teritorijima ovoga svijeta nego kralj nad srcima. Isusova logika obrnuta je od naše, a mi bi ga toliko puta htjeli natjerati u svoje male okvire. Dobro je ovdje uočiti male Jude u nama samima kada Isusa izdajemo jer izdajemo način i vrijednosti za koje je on sebe predao. Isus nije došao liječiti simptome nego pobijediti zlo u korijenu. Kada Bog pobjeđuje On nikada ne uništava nego preobražava!

Da nisam ja Gospodine, zapitat će se učenici. Legitimno je ovo i iskreno pitanje za svakoga od nas. Dobro si ga je postaviti na kraju dana kao večernji ispit savjesti. Mislim da se u njemu uvijek pomalo možemo pronaći. Da te i ja Isuse danas nisam želio natjerati u svoje male kalupe, određujući tebi kao bi ti to trebao biti Bog?

Na kraju zadržimo se kratko na ovoj Isusovoj izjavi: Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.

Pisma su ispunjena, ali jao čovjeku po kojem se ovo proročanstvo ispunjava. Koja proročanstva će ispuniti moj život i ispunjava sada? Biti prorok u Bibliji jest prvenstveno čovjek koji je svojim životom utopljen u Božju volju, koji zna u svojoj svakodnevnici ubrati trenutke za ljubav, koji o Bogu govori prvenstveno svojim životom. U Bibliji prorok postaje onaj koji od svoje boli napravi mjesto susreta s Bogom – mjesto proroštva i tako ga to mjesto boli produbi i učini mudrim i kadrim vidjeti iza privida jer od boli nije bježao nego u njoj naučio osluškivati Božje poruke. Nije tražio ljudske utjehe nego se oslonio na Božju. „Iz onoga što prepati nauči slušati“ reći će poslanica Hebrejima. Juda je svoju bol htio sam riješiti. Nije htio niti znao slušati. Nije znao predati svoju bol i nerazumijevanje Bogu da je on osmisli i da mu je vrati. Htio je silom. Silu je na kraju sam sebi nanio. Nije znao biti prorok, a imao je sve predispozicije za to. Imao je najboljeg učitelja koji je bio izabrao baš njega. Mislim da u tom kontekstu treba tražiti i značenje ovih Isusovih riječi: Tom bi čovjeku bilo bolje da se nije niti rodio. Bilo bi mu bolje ne zato jer je završio u paklu. To mi ne znamo niti to možemo iz ovoga teksta iščitati. Judi bi bolje bilo da se ni rodio nije jer nije ispunio ono proroštvo koje je Otac za njega imao. Svoj život oslonio je na krive ruke i promašio.

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci