SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Kolike potrese bismo htjeli izbjeći ne sluteći da su nam na spasenje?

ČITANJA:

Iz 49,1-6;

Ps 71,1-6b.15ab.17;

Iv 13,21-33.36-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Današnje nam Evanđelje govori o izdaji. Izdaja uvijek dolazi od nekoga koji nam je blizak ili kao što bi to fra Ante Vučković rekao: ona dolazi iz blizine. Što nam je bliži izdajnik, što je bliži odnos s osobom koja nas izdaje to je i izdaja bolnija i veća. Zato je Isus danas potresen u duhu. Ovaj glagol koji govori o Gospodinovoj potresenosti isti je onaj kojega će evanđelist koristiti kada govori o oluji na moru, kada govori o potresenosti Isusovoj pred Lazarovim grobom i kada govori o Isusovoj potresenosti u njegovom času koji dolazi. Radi se o potresu duše. Ali isti taj potres dogodit će se kada Isus umre na Kalvariji i kada se zemlja bude potresla i grobovi oslobodili svoje mrtvace. Možemo stoga naslutiti da Isus potpuno svjesno ulazi u taj potres. On je već nagovještaj Uskrsa. Bez ulaska u potres Velikog petka nema niti potresa Uskrsa. Kolike potrese bi i mi htjeli izbjeći ne sluteći da su na spasenje. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!”. To je potres koji je u službi proslave. Poziv je ovo i nama u ovom Svetom Tjednu da u svoje potrese ne ulazimo sami. Mi znamo da će oni doći i Isus to zna. Baš zato Isus nas hrabri da se ne bojimo potresa. Nudi nam način na koji ući u potres i pretvoriti ga u proslavu.

Atmosfera je posljednje Isusove večere sa svojim učenicima. Posljednji put su zajedno. Posljednji put zajedno blaguju. Ovaj toliko svet trenutak opterećen je unutarnjim Isusovim potresom duše. Samo on ga je svjestan. Svi okolo njega vide tek ugodno druženje. Time je Isusova osamljenost još teža i veća. Ipak on ne bježi. Ostaje u ovoj igri Božje ljubavi do kraja. Umače zalogaj i daje ga Judi. Još jedna gesta besplatne ljubavi prema svome izdajici. Još jedan pokušaj da se ozdravi već zatrovano srce prijatelja. Ipak čini se da zlo pobjeđuje. Kako je moguće da je nakon ovog čina ljubavi u Judu ušao Sotona? Misterij je to ljudske slobode. Ovog puta ljubav će biti odbijena i ne ljubljena. I biti će noć. I tako je svaki put kada odbijemo Boga. Bježimo u svoje noći. Ostanemo u tami.

Znamo da apostol Ivan koristi opise doba dana i noći da ukaže na unutarnje stanje likova. Zato će Nikodem doći noću, ali će ostati skoro do zore, zato će Magdalena doći u zoru, zato će Petar i Ivan trčati ujutro na grob.

»Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Ovaj Isusov usklik dogodio se u ovom Evanđelju nakon što je Juda izašao. Čudan trenutak za slavlje. Isus je ponekad toliko drugačiji od nas. Koja je to tajna spoznaja koja je tako ganula Isusa da mu odjednom stubokom promjeni stav duše? Do sada je Isus čekao. Osluškivao. Kao da se još nadao da ono što sluti neće doći na ovaj način. Iščekivanje je nekada teško. Nekada teže od same bitke. Nerijetko ispunjeno strepnjom i strahom. Strepnja jer ne znaš hoćeš li biti na razini zadatka kada dođe. Hoćeš li moći ustati na poklik juriša ili će te blokirati strah? Možeš samo čekati. Isus ništa ne radi bez Oca. Osluškuje kada će Otac reći da je čas. Sada se to dogodilo. Izgovorena je ta riječ. Došao je čas. I koliko teško bilo sada ne mora više čekati jer je došlo ono što je toliko čeznuo kao Bog, ali i zbog čega je toliko strepio kao čovjek. Sada konačno ide da izgori do kraja.

Isus je svjestan da odlazi. Ipak ima onih koji misle da mogu za njim. Naš dobri i preuzetni Petar govori u ime ostalih. I on bi za njim. Gdje to Učitelj može, a on ne? Ovaj me dijalog uvijek iznova podsjeti na dijalog oca i djeteta. Otac mora na posao ili na neki važan put, a dijete ne razumije da ovoga puta tatu mora pustiti samog. Da ima nešto što tata sam mora učiniti za svoje dijete, da bi to isto on mogao činiti za one koje će voljeti jednoga dana. Petar voli svoga Učitelja i ima toliko toga ljudskog u njegovom gestu. Ipak Petar nije svjestan svojih granica. Isus ga na to pokušava vratiti. Nagoviješta mu izdaju. Otvoren je s njim i ne štedi ga. Da bi jednoga dana mogao za mnom moraš postati svjestan da ja znam bolje od tebe tko si i kada je to vrijeme. Petar misli da može položiti svoj život, ali ne sluti da je u sebi već izdao svoje granice. Ne poznaje sebe. Kao ni mi kada se više oslonimo na svoju pamet i snagu nego na Boga. Zato će Petru biti potrebno iskustvo slabosti, izdaje i vlastitog pada. Mit o Supermanu morat će umrijeti utopljen u ehu pijetlovog pijeva. Polako će se rađati tada jedan novi Petar. Ivan Šimunov će najzad postati Petar kada shvati da je Isus jedni koji sve zna. Ispovjedit će tada, na obali još usnulog jezera, koje se polako otvara danu: Isuse ti znaš, a ne ja…Isuse ti znaš da te volim. Njegov će osobni potres kao i kod Učitelja postati proslava jer je za razliku od Jude u tom potresu sreo jedne oči koje ga te noći, u mraku ljudske mržnje, koja se nadvila nad Jeruzalemom, ipak nisu osudile.

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci