SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Doživjeti Uskrs znači doživjeti da je i s moga srca pomaknut kamen

ČITANJA:

Dj 10,34a.37-43;

Ps 118,1-2.16-17.22-23;

Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8);

Iv 20,1-9

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

PASHA, hebrejska riječ koja označava ovaj dan u doslovnom prijevodu znači prijelaz. Možemo se s pravom zapitati kakav mi to prijelaz slavimo, što očekujemo, čemu se nadamo od ovog blagdana. Ako je to samo malo pojačanih emocija, malo bolji obiteljski stol onda smo promašili metu.

Radi se ipak o nečemu puno važnijem. O kakvom se prijelazu radi, danas nam pomaže lik apostola Petra. U prvom čitanju Petar jasno govori što je za njega Uskrs i gdje je njegova snaga: tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha. To je prijelaz iz grijeha u oprost! Ako nema Uskrsa još smo uvijek u grijesima i uzaludna je naša vjera, najjadniji smo ljudi…

Doživjeti Uskrs znači doživjeti da je i S MOGA SRCA POMAKNUT KAMEN. To je osjećaj krivnje nastao zbog mojih grijeha i mojih slabosti. Petar je imao strašan osjećaj krivnje jer je zatajio Isusa. To je bio njegov kamen. Sličan je imao i Juda. Ipak razlika je u tome da je Petar dopustio da mu Isus oprosti, da otkotrlja kamen, da otkotrlja njegov osobni kamen krivnje.

VELIČINA USKRŠNJE PORUKE JE TA DA NE POSTOJI NITI JEDAN OSJEĆAJ KRIVNJE, NITI JEDAN GRIJEH IZ KOJEG SE NE BI MOGLO IZAĆI. Ne postoji u meni toliko tame koju Isus ne bi mogao rasvijetliti. Velika poruka današnjeg dana upravo je ta da je Krist svojom mukom, smrću i Uskrsnućem izbrisao našu zadužnicu. Sveti Pavao će reći: Nju (zadužnicu) on ukloni pribivši je na križ. Izbrisao je naš grijeh. Uzeo ga je i sada njemu pripada. On je sve uzeo na sebe. JA MU GA SAMO MORAM DATI.

Što to konkretno znači u mome životu? Znači da ne postoji više nitko tko me može osuditi ako ja svoj grijeh priznam iskreno i potpuno! Za svakoga takvog čovjeka Bog nam govori: Tko će optužiti izabranike Božje, Bog opravdava! Pitanje je samo vjerujem li ja u Uskrs? VJERUJEM LI JA U MOJ OSOBNI USKRS?

Nije dovoljno znati da je Isus za mene umro, bitno je znati i vjerovati da je za mene uskrsnuo! Vjerujem li još uvijek U SUSRET koji može promijeniti moje stanje, moju smrt u život. U susret koji me može izvući iz moga groba ili iz mojih malih grobova (Izvest ću vas iz vaših grobova dome Izraelov, reći će prorok.). Sve one situacije na koje sam stavio NADGROBNI KAMEN moji su grobovi, situacije SMRTI. Moji odnosi za koje se više ne trudim da postanu bolji, moje traume za koje više ne vjerujem da mogu pobijediti, moje rane koje krvare i ne mogu se zaliječiti, moji grijesi za koje mislim da su preveliki i za Boga pa se ne usuđujem tražiti oprost. Ne usuđujem se jer sam sebe ne prihvaćam, sam sebi ne mogu oprostiti pa kako bi mi onda mogao Bog? Može li moj Bog oprostiti ono što je meni neoprostivo?

Pogledamo li malo današnja čitanja vidjet ćemo da nam upravo ona govore da je to moguće i da se je to uistinu dogodilo. Desilo se onda kada su već svi pomalo gubili nadu, kada su i oni najbliži zaboravili PROROČANSTVO TREĆEG DANA.

Dogodilo SE PRVOG DANA, dana koji označuje onaj prvi od svih dana kada je svijetlo rastavljeno od tame. MARIJA IZ MAGDALE DOLAZI NA GROB JOŠ ZA MRAKA. Ivan se često služi opisom doba dana da bi označio unutarnje stanje likova. Tako će za Judu reći u času kada izlazi da izda Isusa da je bila noć. Ovo stanje u kojem se nalazi Marija PRIJE SVANUĆA JE STANJE SVAKOGA OD NAS.

Vjera poznaje svoju POSTUPNOST, Bog ne pravi skokove, DAJE NAM VREMENA. Snaga susreta pokreće cijelo naše biće. ZAŠTO SVI TRČE OVOGA JUTRA: Marija, učenici: Ivan i Petar?

Možemo zamisliti Petra ovoga jutra. I on ovog jutra nosi svoj teški kamen, kamen izdaje. U njemu vidimo čovjeka koji je zanijekao Isusa, ali koji ipak nije prestao vjerovati u ljubav, u drugu šansu. Sada trči Isusu jer shvaća da za njega još postoji nada. NADA TREĆEG DANA. NJEGOVO MU SIROMAŠTVO NIJE BILA PREPREKA DO LJUBAVI NEGO JE POSTALO MOST, POSTALO JE PRILIKA ZA SUSRET.

Za mene to znači da moji grijesi, moje krivice i traume nisu prepreka da susretnem Isusa ovog jutra. Naprotiv ako pripazimo na evanđelje vidimo da je UPRAVO GROB POSTAO MJESTO SUSRETA S USKRSLIM. MOJ JE GROB, MOJI SU GROBOVI MJESTO SUSRETA S GOSPODINOM.

U jučerašnjem hvalospjevu uskrsnoj svijeći slušali smo: O sretne li krivice, o potrebnog li Adamova grijeha koji je zaslužio takvog i tolikog otkupitelja. ĐAVAO Bogu nije pokvario plan, baš suprotno, poslužio mu je da nam pokaže još više koliko nas voli – koliko je daleko spreman ići da ti kaže da mu je do TEBE STALO!

AKO ISUSA NE SRETNEM NA SVOM GROBU NJEGOVA ĆE USKRSLA SNAGA ZA MENE OSTATI NEDJELOTVORNA.

DA BI DO PROMJENE DOŠLO BITNO JE TRAŽITI! TRAŽITE ŠTO JE GORE!

To je najbitnija riječ današnjeg dana. Prve riječi koje Isus upućuje Magdaleni nakon uskrsnuća su: Ženo zašto plačeš? Koga tražiš? PRVA STVAR KOJU USKRSLI GOSPODIN VIDI SU NAŠE SUZE I NAŠA ŽELJA. Što tražite? – prve su riječi koje Isus upućuje na početku svoga javnog djelovanja prvim učenicima. Što tražiš, pitanje je ponovljeno ovog uskrsnog jutra. Čega sam siromašan, što mi nedostaje, kakve bijede me nastanjuju? TA PITANJA SU MOJ PUT DO USKRSA i ja koji sam siromašan, ali bogat željom i bijedom kroz svoj polumrak naslućujem novi život.

Ja postajem ono što tražim, ono u što je moje srce usmjereno, ono kamo smjeraju moje najintimnije želje. ŽELJA IMA SNAGU PROMIJENITI ČOVJEČJE SRCE. Ta je želja jedini most preko kojega Isusov uskrs može postati i moj Uskrs.

Isus Magdaleni nije zabranio da zaplače i da je bude strah. Ta i on je sam plakao i bilo ga je strah, ali nije ostao u plaču i tjeskobi. Iz plača, i kroz svoje vlastite suze otišao je dalje. Ljubav mu je dala snage da izađe iz sebe, da se bori za mene i tebe. Tako je konačno njegov Izlazak, njegova PASHA postala je i naša. Sretan vam i blagoslovljen konačni prijelaz u Isusovu Uskrsnu radost.

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci