SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Čovjek koji zna zašto živi naći će način kako živjeti i onda kada bude teško

ČITANJA:

1Iv 2,18-21;

Ps 96,1-2.11-13;

Iv 1,1-18

Tekst evanđelja:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku kod Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Riječ o kojoj govori Evanđelje koje smo slušali sam je Božji Sin. On je Riječ, Mudrost, Smisao, Ljubav, Istina. On je život. U Isusu je život. Što sam bliže njemu to više mogu reći da uistinu živim. Što više njemu dolazim to više oživljujem, što se više od njega udaljujem to se više gasim.

U Sinu, Očevoj Riječi promatramo Oca koji nije želio ostati vječni osamljenik. Prava ljubav uvijek želi izaći iz sebe prema drugome. Tu otkrivamo zapravo što znači živjeti. Živi jedino onaj čovjek koji izlazi iz sebe prema drugome.

To je kao ona priča o svijeći koja dok drugima želi rasvijetliti život i sama postaje svjetlo. Posljedica je toga da se troši i na neki način umire, ali samo dok svijetli ona zapravo živi. Lijepo je to rekao junak filma Brave Heart – Wiliam Walles kada ga voljena osoba nagovara da zaniječe istinu i da si ublaži bol. William kratko odgovara: Svi ljudi umiru, ali samo neki uistinu žive. I nakon toga hrabro polaže svoj život vjeran idealima ljubavi i slobode za koje je živio.

Bog nam preko svoje Riječi daje dovoljno svjetla za prvi korak. Naš je problem što bi mi htjeli znati odmah sve, sve kontrolirati. Upravo taj dijalog, to što ne znamo sve i što mu se moramo neprestano obraćati drži nas u stalnoj napetosti s Ocem. Život je u tom predanju i vjeri da će mi Bog dati uvijek dovoljno SVJETLA za put koji moram prevaliti…

Riječ ili LOGOS JE I SMISAO. ČOVJEK KOJI IMA SMISAO, KOJI ZNA ZAŠTO ŽIVI NAĆI ĆE I NAČIN KAKO živjeti i onda kada bude teško. PROBLEM NASTAJE KADA NE ZNAM ZAŠTO ŽIVIM. ZATO NIJE NAJVAŽNIJE SAMO ZDRAVLJE, nego smisao. IMAMO LJUDE KOJI SU FIZIČKI ZDRAVI, ALI UMIRU IZNUTRA.

Bog nam preko svoje Riječi zapravo izriče samoga sebe. U Isusu nam je ispričao koliko nas voli i otkrio nam svoje lice. U Njemu nam je napisao najljepše ljubavno pismo. Boga nitko nikada ne vidje, Isus nam ga objavi. U njemu nam je izrekao sve ono što moramo vjerovati i zato neke privatne objave mogu biti poticaj, ali nikako temelj naše vjere.

BOG KADA izgovara Riječ STVARA. Bog se utjelovljuje. Njegova riječ postaje djelo. On preko svoje riječi podiže, izgrađuje, obnavlja. Što smo bliže Njemu i naše riječi će postati produžetak njegovih riječi. Što smo dalje od njega naše riječi gube to svojstvo da grade pa počnu rušiti i ranjavati.

BOG NAM JE DAO VELIKU MOĆ KADA NAM JE DAO DAR GOVORA. Sveti Jakov apostol usporedio je jezik s kormilom broda. Kormilo je tako malo, ali ima moć cijeli brod usmjeriti u jednom pravcu…

Mi ljudi nastajemo u dijalogu. Bog zove, mi se odazivamo. Ako prihvaćamo njegovu Riječ u svoj život postajemo kao i On. Postajem ono čemu se otvaram.

Čovjek je biće dijaloga, odnosa, komunikacije. On se mora izreći, ne samo govorom, mora se drugima izgovoriti inače ne postiže svoju puninu. Mi se ostvarujemo kao ljudska bića ne kao samostalne jedinke nego jedino u susretu s Drugim i drugima. Bez komunikacije čovjek se ne razvija nego nazaduje. Zato je jako bitno koja je razina moje komunikacije.

Kako dijete uči govoriti? Majka i otac mu govore riječi bez obzira što ono još ne može ponavljati, ali se tako postepeno uvodi u riječ, u sjedinjenje sa svijetom riječi.

Isus je naučio naš govor, naučio je naš jezik da bi nas naučio komunicirati na Božjoj razini. Možemo ga prihvatiti ili ostati NERAZVIJENI. OVA JE NERAZVIJENOST najgora nerazvijenost. NAŽALOST PUNO JE ONIH KOJI SU SAVRŠENO MENTALNO ZDRAVI, ALI SU DUHOVNO ZAOSTALI I ZAKRŽLJALI. Ovdje naravno treba uvijek i samoga sebe staviti u pitanje.

Fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.