SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Stavljamo li se u službu izgradnje Kraljevstva Božjega?

ČITANJA:

Fil 2, 5-11;

Ps 22, 26b-28.30-32;

Lk 14, 15-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isusu jedan od sustolnika: »Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem!« A on mu reče:

»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«

»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

“Dođite, sve je spremno”. Kaže Isus i upućuje poziv i tebi i meni, brate i sestro. Gozba je spremna, ali jesmo li i mi spremni? Kada čovjek ima ispred sebe važan cilj koji želi dostići u životu, onda dosta rano započinje s pripremama za njegovo ostvarenje. Kad se taj cilj naziva ulazak u Kraljevstvo Božje, kršćaninu ništa svetije od postizanja toga ne može i ne smije biti. Spoznavši važnost toga, mudri Isusovi učenici ostavit će sve i krenuti raditi na sebi, nastojati u potpunosti predati svoj život Bogu, tražeći oprost i dajući oprost, trudeći se ljubiti drugoga kao sebe samoga. I radost će svakim danom sve više rasti, što više bude raslo razumijevanje onih Isusovih riječi: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve ostalo će vam se nadodati!“.

Koji su naši prioriteti, dragi slušatelji i Kristovi nasljedovatelji? Što nam je trenutno važnije od toga da sve što imamo i jesmo ovoga časa stavimo u službu izgradnje Kraljevstva Božjega u vlastitoj obitelji, među prijateljima, na poslu, u susjedstvu, gradu ili mjestu gdje živimo…? Želimo li ući u Kraljevstvo gdje vlada Bog ili više volimo slijediti svoj sebični put, satkan od sitnih ili krupnih strasti koje nas odvlače od Boga i bližnjega svoga?

Često i sami svjesno ili nesvjesno ne želimo prihvatiti Isusov poziv jer riječi ili djela kroz nas progovaraju kako nemamo vremena. To je najgora izlika na svijetu, a „Umoran sam“, slijedi je u stopu. Dok nekima krevet znači odmor nakon posla i drugih obveza, drugima je odmor darovano vrijeme za Boga i ljude, i to u molitvi, pomaganju, svijesti da sam nekome blizu, bližnji.

Nemojmo si dopustiti da zbog ugađanja sebi ne znamo kako se, primjerice, osjećaju moji najmiliji kraj mene. Što će nam svi zarađeni novci ako ih ne dijelimo s potrebitima ili smo zapustili odnose pa ih nemamo s kime podijeliti? Obećajmo si danas da ćemo napraviti inventuru života – vratiti Boga na prvo mjesto na listi prioriteta, a odmah do i bližnjega svoga, koga nam Bog već danas pošalje u život. Tada ćemo s neizmjernom radošću u srcu očekivati dan kada ćemo sjesti za stol s Gospodinom.

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.