SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Rođeni smo kako bismo očitovali blaženstvo Boga u nama

ČITANJA:

Fil 4, 10-19;

Ps 112, 1-2.5-6.8a.9;

Lk 16, 9-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«

»Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«

»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

„Tko je vjeran u najmanjem i u najvećem je vjeran“. Ove Isusove riječi, draga braćo i sestre, najbolje se mogu uvidjeti u životima svetaca Crkve. Tako nam vjernost u malome približava zgoda iz života sv. Majke Terezije. Kada joj je jedan novinar rekao da će, unatoč trudu koji je uložila, nakon njene smrti svijet izgledati isto, ona je odgovorila da samo želi biti kapljica vode u kojoj će se oslikavati Božja ljubav. I tu kapljicu vode Gospodin je uzdignuo pred oči cijeloga svijeta, ne samo kršćanskoga puka. Tko još danas na kugli zemaljskoj ne zna za sv. Majku Tereziju, za njezin život posvećen služenju gubavcima, odbačenima, prezrenima, svetački lik tako privlačan mnogima do te mjere da mnogi mladići i djevojke ostavljaju sve kako bi nasljedovali Krista po njezinom primjeru milosrdne ljubavi za bližnje.

Da bi poput sv. Majke Terezije i drugih svetaca i mi mogli cijeloga života ostati Isusu vjerni u poslanju koje nam povjerava, treba nam njegova snaga da savladamo suvremene prepreke koje nam stoje na putu naše vjernosti prema njemu. Prvenstveno nam je potrebna odluka hoćemo li staviti Boga ili bogatstvo na prvo mjesto u svome životu. Ako cilj našeg djelovanja nije usmjeren izgradnji Božjega kraljevstva, već tomu da se mi ‘proslavimo’, da nas hvale, da steknemo cijeli svijet, onda smo na krivom putu koji vodi u vječnu propast.

Veliki južnoafrički predsjednik i borac za ljudska prava, Nelson Mandela, izrekao je misli koje sažimaju današnje evanđelje: „Tko sam ja da budem darovit, sjajan, talentiran, nevjerojatan? Zapravo, tko si ti da to ne budeš? Ti si Božje dijete. Tvoja skromnost ne služi svijetu. Nema ničeg prosvijetljenog u prezanju kako se drugi ljudi ne bi u vašoj prisutnosti osjećali nesigurnima. Svima nam je predodređeno da blistamo, kao što to čine djeca. Rođeni smo kako bismo očitovali blaženstvo Boga u nama. Ono nije samo u nekima od nas, ono je u svakome od nas. Pa kad dopustimo vlastitom svjetlu da sjaji, nesvjesno i drugim ljudima dopuštamo da čine isto. Čim se oslobodimo vlastita straha, naša će prisutnost automatski osloboditi druge.“

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.