SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Potrebni smo Božje ljubavi i milosrđa
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Hoš 6,1-6;
Ps 51,3-4.18-21b;
Lk 18,9-14
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:
Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija,
Protagonisti današnje Riječi Božje su farizej i carinik. Farizej, vjerni vršitelj svih zakonskih propisa i pravednik, dolazi pohvaliti se pred Bogom koliko je bolji, pravedniji od drugih. U svom molitvenom stavu i riječima svoje molitve on izriče svoju sliku i svoj odnos s Bogom. U tom odnosu on od Boga očekuje pohvalu i divljenje za sve što on radi, misli, planira. On zapravo Boga i ne treba. S druge strane promatramo carinika, koji po samom svom zvanju biva obilježen kao grešnik, javni kršitelj svih zakonskih propisa. Svjestan svoje grešnosti, ulaskom u Hram on zauzima bitno drugačiji stav od farizeja. On spoznaje i prepoznaje kakav je Bog u sebi: da je Bog Ljubav i Milosrđe. Spoznaje koliko je potreban te Božje ljubavi i milosrđa za vlastito opravdanje. Nakon molitve, carinik odlazi kući opravdan, a ne farizej.
Dok preispitujemo svoj molitveni stav i odnos prema Bogu važno je biti svjestan svoje malenosti i prolaznosti. Zaokupljeni mnogim svakodnevnim aktivnostima i životnim planovima mogli bismo lako pomisliti kako njihovo ostvarenje ovisi samo o nama i našoj zauzetosti. Kako će bez naše aktivnosti i zauzetosti u nekim poslovima izostati dobar rezultat. Kako bez nas neće biti ostvareno ovo ili ono. A dovoljno je postati svjestan kako smo prolazni i kako u jednom trenutku svi naši planovi i nastojanja mogu završiti te da je sve što radimo itekako ovisno o Božjoj milosti. Naš je život u Božjim rukama i ništa nećemo ostvariti bez Njegove podrške.