SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Planove oko budućnosti temeljimo na nadi – Isusu Kristu

ČITANJA:

Mudr 6, 12-16;

Ps 63, 2-8;

1Sol 4, 13-18;

Mt 25, 1-13

 Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

Jedna od temeljnih zamki za sve ljude pa tako i za nas kršćane jest da živimo u prošlosti ili pak samo za sadašnjost, dok nerijetko zaboravljamo planove oko budućnosti temeljiti na nadi. Ta jedna od tri bogoštovne kreposti darovana je svakom čovjeku, ali za nas kršćane ona ima svoje ime – Isus Krist i njegov ponovni dolazak. U tome se bitno razlikuje mudrost od ludosti, jer mudrac dok iščekuje dolazak Spasitelja bdije nad svojim i tuđim spasenjem, dok će luđak uvijek reći: Ima još vremena, nije sada trenutak za te stvari, zapravo, uopće ne razmišljajući o svršetku, ne uvrštavajući Isusa u svoje planove. Stoga, ni ne čudi da na njegovoj svjetiljci života tako brzo ulja ponestaje, jer ne proizlazi iz vjere u Božju intervenciju i zaštitu, nego iz materijalne, tako krhke i prolazne stvarnosti.

Čovjek voljenu osobu uvijek dočekuje. Što je čekanje dulje, tim je veća radost susreta. Crkva stalno iščekuje svoga Zaručnika. To je trajno čekanje koje će završiti ponovnim dolaskom Isusa u slavi. To će biti konačan susret Zaručnika sa zaručnicom, Krista s Crkvom. Iščekivanje je vrijeme ljubavi, ali to je također i vrijeme kušnje. Čini se da kao ljudi današnjice više ne znamo čekati. Sve nam mora biti sada. U takvom svijetu nema mjesta za vjeru i nadu.

Kao kršćani bdijemo, čekamo spremni, čekamo u nadi, čekamo zajedno. Hoće li Zaručnik stići ranije ili kasnije neće biti važno, jer je on stalno dio naše svakodnevice. Uistinu, cijeli naš život vodi prema jednom trenutku, dolasku Zaručnika. Kad on dođe možemo ga čuti kako govori: „Uđi u radost Gospodara svoga!“’

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.