SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Odražavamo li pravo Isusovo lice? Jesmo li njegovi pravi učenici?

ČITANJA:

Jš 5,9a.10-12;

Ps 34,2-7;

2Kor5,17-21;

Lk 15,1-3.11-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

Mir vam i dobro, dragi prijatelji Riječi Božje!

Danas Crkva pred nas stavlja jednu od najljepših, ako ne i najljepšu prispodobu u Svetom Pismu. Na početku važno je primijetiti kome Isus govori ovu prispodobu. Glavni lik nije ni mlađi ni stariji sin nego otac kojega zapravo ne poznaju ni jedan ni drugi. Mlađi sin misli da je on neki tiranin koji mu priječi da bude sretan te odlazi od njega. Stariji sin također ne vidi da otac ljubi obojicu braće jednako i da je njegovo srce veliko.

Isusu se ne približavaju oni koji se drže pravednicima. Oni su dovoljni sami sebi i misle da su u pravu pred Bogom i ljudima. Približavaju mu se grešnici. Zašto? Zato jer osjećaju zbog grijeha nemir i žalost te od Isusa očekuju odgovore na svoja pitanja koja ih muče, on im daje nadu, od njega traže pravu radost.

Evanđelist Luka piše za svoje kršćanske zajednice, ali i za nas danas. Trebamo se pitati: odražavamo li pravo Isusovo lice, jesmo li njegovi pravi učenici? Ako se našim kršćanskim zajednicama ne približavaju grešnici kao što su Isusu, ako se tu negdje nalaze oni koji se drže pravednicima i priječe takvima pristup milosrdnom Ocu – upitajmo se nismo li onda i mi odraz krive slike Boga? Bog je milosrdni Otac, pun ljubavi za svu svoju djecu, za sve ljude. Današnja nam nedjelja treba uliti radost u srca zbog tolike Očeve ljubavi. Budimo i mi radost za svojega dobroga, milosrdnoga Oca, koji je svim svojim Srcem uz svako svoje dijete, ma kakvo god ono bilo.

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.