SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Dobrota i pravednost otvaraju oči ostalima

ČITANJA:

Fil 3, 17 – 4, 1;

Ps 122, 1-5;

Lk 16, 1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«

»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«

»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

Razmatrajući i današnje evanđelje sve više shvaćam još jednu, pomalo skrivenu ulogu Isusa u našim životima. Reći ćemo za njega da je naš Bog, spasitelj, učitelj, prijatelj. Sve je to točno, no, ni sam ne znam kada sam prije na Isusa pomislio kao na onoga koji nas budi iz uspavanog razumijevanja vjere, iz ležernog plutanja na laganim valovima mora ovoga svijeta, iz zimskog zna u koji smo upali napunivši se zalihama onih koji su nam dali vjeru u Isusa Krista. I postadosmo tako sinovi svjetla, koji nerijetko sebično uživaju, obasjani ljubavlju Mladog Sunca s visine.

No, za to vrijeme, sinovi tame smišljaju plan i čine sve da nas uvjere kako bi nas uhvatili na spavanju. Zar trenutačno stanje s pandemijom u svijetu nije dovoljan razlog da se probudimo i poduzmemo sve da budemo oni koji će, kao Božji suradnici u sveopćem kaosu, prestrašene upućivati na Onoga koji je Mir naš, bolesne na tijelu i duši ohrabrivati vjerom u sakramentalni lijek koji nam Isus daje po rukama svećenika, siromašne prvenstveno hraniti darujući im sebe, svoje vrijeme, a potom i nešto od vlastitih dobara?

Tako čineći, postajemo svakim danom sve pošteniji upravitelji povjerenih nam Božjih darova, sabirući ih u svome srcu, kako bi ih potom mogli dijeliti onoliko koliko je bližnjima potrebno. Ujedno, savjestan rad potiče i druge da i oni isto tako čine. Dobrota i pravednost otvaraju oči ostalima. No, važno je da neprestano polažemo račun pred našeg dobrog Gospodina, prebirući ukazano nam povjerenje u svome srcu te moleći da ustrajemo u dobru, na svjetlu. Pritom se ne valja osvrtati na one nepravednike oko nas, sinove tame, koji bez Boga mogu postati samo još nepravedniji nego što jesu.

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.