SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Budimo produžena Božja ruka, Božji prst u svijetu, koji druge podiže

ČITANJA:

Jr 7,23-28;

Ps 95,1-2.6-9;

Lk 11,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija,

Isusova je poduka savršeno jasna: Nemoguće je istodobno biti na dvije strane. Svatko se od nas pred njim mora odlučiti. Čudo nad gluhonijemim vraća čovjeka u zajedništvo s drugima i s Bogom. Isus se nalazi tako reći u dvoboju s Đavlom. Na život i smrt. Još uvijek je zlo jako, ali je u Isusu došao snažniji, jači. Ako Isus liječi, onda je to znak da je kraljevstvo Božje tu.

I kako je u Isusovu djelovanju riječ o oslobađanju od demonskih sila, odsada nema više neutralna stava spram Isusa. Čovjek je ili za njega ili protiv njega. Ne vrijedi više diviti se njegovim čudesima, djelima, nego se treba srcem i dušom opredijeliti za njega. Treba preuzeti osobnu odgovornost i suodgovornost, ne prepustiti se nezainteresiranosti, ravnodušnosti, nego se cijelim bićem odlučiti za Isusa. Čovjekova nutrina mora odgovarati vanjštini i obrnuto. Treba dati svomu životu sadržaj, bježati od osjećaja praznine i besmisla, ne prigovarati sam sebi kako se ne može započeti iznova.

I danas treba svijet oslobađati od sila tame i zla, donositi u svijet zračak svjetla. Svijet čeka na nas da budemo produžena Božja ruka, Božji prst u svijetu, koji druge podiže.

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.