SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Siniša Pucić: Božja logika je istovremeno nešto najčudnije i nešto najdivnije

ČITANJA:

Fil 3, 3-8a;

Ps 105, 2-7;

Lk 15, 1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Riječ Božju tumači fra Siniša Pucić:

Privuklo me zanimljivo svjedočanstvo jedne djevojke iz časopisa Book na temu današnjeg evanđelja: Isus se nalazi na paši sa svojih 100 ovaca. Odjednom shvati da mu jedna nedostaje. Odmah odlučuje da je jedina opcija to da ostavi ovih 99 na okupu i baci se u potragu za ovom nestašnom. Odlazi, traži ju, zabrinut je, ali ustrajan. Napokon, pronašao je, njemu tako vrijednu, stotu ovcu! Presretan, vraća se ostatku stada noseći je na leđima.

U mojoj glavi tisuću upitnika. Po kojoj je to logici pametnije ostaviti 99 ovaca (dakle cijelo stado, čitavo bogatstvo jednog pastira) zbog jedne jedine?? Samo je jedan odgovor: po Božjoj logici. Božja je logika u isto vrijeme nešto najčudnije i nešto najdivnije. Isus poznaje svoje ovce i ovce Njegove slušaju glas Njegov. On točno zna svaku od tih 99 ovaca i zna koliko su bliski i koliko su mu odane. Zna da se one neće odijeliti od njega, da će biti poslušne i držati se zajedno. One, pak, imaju povjerenja u svog Pastira jer ga poznaju i ne boje se da se On neće vratiti; sigurne su u Njegovu zaštitu i vodstvo. To je ujedno i razlog zašto neka od njih nije odustala.

Pitanje je sad zašto je ova jedna otišla? Gledajmo na tu situaciju u kontekstu čovjeka i Boga. Zašto se udaljavamo od Boga? Zašto uopće imamo potrebu otići sami u svijet u kojem nemamo zaštitu našeg nebeskog Oca, u svijet koji je pun zamki i koji mnogo obećaje, a malo daje? Znate zašto? Jer ne poznajemo Boga. Jer ne poznajemo Pastira. Slobodu koju nam je dao često koristimo nepromišljeno i s lošom svrhom. Biti slobodan ne znači da čovjek čini što ga je volja.

Zapravo, ovdje nisu važni razlozi ovčjeg odlaska i lutanja. Važna je Isusova reakcija na tu situaciju. Isus kreće u potragu za svojom ovcom koja je očito vrijedna traženja iako se nama tako ne čini. Kada se udaljimo, On je tužan, zabrinut, sve će učiniti da nas vrati. Ostavlja svoje vjerne ovce i odlazi po onu koja Ga je iznevjerila, po onu koja Ga ne poznaje, odlazi po onu koja Ga ne ljubi… Takav je naš Bog! Mi Ga ostavimo, On ide za nama. Mi Ga povrijedimo, On prijeđe preko toga i širi svoje ruke da Mu se vratimo. Na naša okrenuta leđa Bog odgovara još jačom ljubavlju. Zanimljiva je ta Božja logika, zar ne? Stoga, slijedimo je!

Fra Siniša Pucić, odgojitelj sjemeništaraca i vjeroučitelj u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji »Fra Marijan Lanosović« u Slavonskome Brodu.