SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Život s Bogom zahtjeva ustrajnost i bdjenje nad sobom

ČITANJA:

1Kor 1, 17-25;

Ps 33, 1-2.4-5.10-11;

Mt 25, 1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«

»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’

»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji HKR-a, mir vam i dobro. Čuli smo dobro poznatu prispodobu, od deset djevica, pet mudrih i pet ludih. Napravimo si prvo okvir ove prispodobe, pa da onda možemo gledati detalje na slici. Okvir je Isusov poziv na obraćenje, život s Bogom koji zahtjeva ustrajnost, i bdijenje nad sobom. Djevice koje vidimo na slici su vjernici, ne neki ljudi koji traže zaručnika. Djevice su vjernici koji ispovijedaju Isusa Krista, koji ga priznaju kao Boga, svojega otkupitelja, kao put istinu i život itd. Ove djevice su došle do kraja svojega života, tj. na početak svojega života, krštenje, obraćenja. Na početku života vjere, na početku čekanja one žive svoje živote sa svjetiljkama. Kako Isus kaže, neka svjetlost vaša svijetli pred ljudima (Mt 5,16).

Na početku su sve sa svjetlom, s vjerom. No, kako vrijeme prolazi, kako život i svakodnevica prolaze, počinje im se spavati, vrijeme čini svoje. Svjetlo svijetli, ali se smanjuje odnos s Bogom, ulje manjka. Počinje se zanemarivati molitva, sveta misa, euharistija, poniznost, čistoća, više i više se otvaraju sjaju svjetla svijeta. Ostale ne trebaju ići van, ne trebaju ići u svijet, nego ostaju u čekanju, ostaju u molitvi, ostaju u poniznoj ustrajnosti. I na kraju dolazi zaručnik, dolazi Gospodin, dolazi kraj života. Ovima svjetlost i dalje svijetli, jer su ustrajali u molitvi, ustrajali u vjeri, dobar su boj bile i trku završile, one ulaze u radost svojega Gospodara. Lude djevice koje su se u mlakosti izgubile, koje nisu ponijele ulja, dopustile su da svjetlo koje je vjera bude ugašeno. Nemarnost za Boga, njegove riječi, njegovu ljubav i njegovo spasenje ih je dovela do gašenja. Ove su čule one riječi: Uđi. A Druge: Ne poznam vas!

Braćo i sestre, uzeo sam ovaj način da protumačim, tj. da približim naše živote u odnosu s Bogom, da potaknem svakoga od nas da zadrži: vjeru, poniznost, sakramente, molitvu i ostalo. Puno nas je koji smo na početku možda bili mudri, ali smo zbog nečega prolaznoga postali slabi, pali i malo se odvojili od Boga. Koliko je mudrih postalo ludo. Koliko je prevara, koliko je rastava radi manjka ovoga svjetla, koliko sablazni u životima svećenika, redovnika i redovnica zbog gašenja svjetla. Koliko je razdora među obiteljima, među vjernicima, pa čak onima koji su bliže crkvi, čitačima, molitvenim zajednicama, bakama koje pobožno mole, ali se srce rasrdi kad im netko sjedne na mjesto itd. Mogu se ja opravdavati koliko hoću, ali Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. (1Pt 5,5)

Za gašenje ovoga svjetla vjere sami smo si krivi. Božja milost nikada ne posustaje, nikada se ne da isprazniti, nikada neće nestati ulja od njega za nas, samo ako mi želimo. Zato stoji Isusovo: Bdijte. Kao što majka bdije nad malenim djetetom i ti bdij nad tim uljem. Bdij nad sobom!

Fra Mislav Lukačević, župni vikar u župi sv. Josipa Radnika, Vukovar – Borovo naselje.