SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Raduj se! Slavimo Božju ljubav!

ČITANJA:

Iz 52, 7-10;

Ps 98, 1-6;

Heb 1, 1-6;

Iv 1, 1-18

Početak svetog Evanđelja po Ivanu:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Draga braćo i sestre, mir vam i dobro.

Prije svega, želim vam sretan i blagoslovljen Božić. Dok vam čestitam i dok me slušate, molim vas da kratko zaboravite ono što ste naučili da je Božić, tj. stavite se duhom u one pastire koji su u polju čuvali svoje ovce. Pastire, koji su jedne noći kao  svake druge, bdjeli nad svojim poslom, svojim ovcama živeći svoju svakodnevnicu. Dolazi im anđeo s neba i kaže: „Radujete se!“. Osluškujte u svojoj nutrini ovu riječ ‘radujte se’. U tvoju svakodnevnicu dolazi poruka s neba: raduj se. Danas tvoj život počinje dobivati posve novi smisao, važnost i svrhu. To je ono što je pastirima navješteno, što je i nama navješteno. Evo, Bog nas želi uvesti u svoje svijetlo. On želi biti s vama.

U čemu se ovaj dan razlikuje od jučerašnjeg, sutrašnjeg…? Po tome što ćete otići nekome u posjet, što čete napraviti neko dobro djelo, što ćete biti na okupu kao obitelj itd. Hoće li ovaj Božić proći kao formalnost ili će dati neku novu iskru. Dani su nam uglavnom slični, ali i danas kao i jučer slavimo Božju ljubav. No, danas kao zajednica dišemo zajedno u zahvalnosti i slavlju zbog maloga djeteta.

Posvjestimo si razlog naše nade. Slavimo događaj nad svim događajima, kada se neograničeno ograničilo u malome tijelu, onaj koji ne treba hranu, postaje ovisan o majčinom mlijeku. Svjetlo se odreklo svojega sjaja i ušlo u našu tamu da bi nama svijetlilo. O kolikog li dara, o kolikog otajstva! Bog se u svojoj ljubavi nije zadovoljio da mu budemo stvorenja, nego je htio da mu budemo obitelj, želi s nama započeti intimnu vezu i zato dolazi među nas. Bog dolazi da bi bili jedno u Njemu. Shvatimo da ne dolazi samo otkupiti od grijeha, osloboditi od smrti, nego dolazi nama iz ljubavi, za ljubav. Ti i ja smo njegova ljubav. On, koji je Bog, koji je ljubav, treba onoga kojega ljubi. Ne ljubi kako mi ljubimo, ne traži da mu je u ljubavi dobro, traži da ga mi barem malo ljubimo. Pogledajmo u skromne jaslice, pogledajmo djetešce koje leži i vidjet ćemo i križ i ljubav. U slavlju Božića slavi se sav Isus i Njegov život. On ima početak u anđelovu navještenju i vrhunac na križu, u pokazivanju ljubavi ovoga maloga djeteta.

Braćo i sestre, na Božić spoznajemo da naš život ima najljepši smisao, ima neizmjernu vrijednost, jer je Bog došao radi mene, radi tebe. On se ponizuje da bi se mi mogli uzvisiti. On uzima čovještvo kako bi nas uveo u božanstvo. Nema toga mraka, nema tako tamne noći koju ova svijetlost koja je došla na svijet ne može obasjati.

Pazite, Evanđelje kaže – „k svojima dođe“. Brate i sestro, k nama je došao. Zato ne budimo nezahvalni, indiferentni, nego prihvatimo Isusa. Ako se bojiš prihvatiti ga, ako ti je nejasan Isus, ako misliš da traži previše, traži ga da te obasja svojim svjetlom kako bi vidio. „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju, kaže nam evanđelist Ivan. (Iv 10,10)“ Prihvati taj život, prigrli ga kao što nas je On prigrlio na križu.

Ako se bojiš križa, ako se bojiš prigrliti ga, On te razumije. Ne boj se. Zato On danas dolazi kao malo bespomoćno dijete. Priđi mu takvome. Nemaš se čega bojati. Jedino što možeš dobiti je radost Marije i Josipa koji drže svoje čedo, plač maloga djeteta koji mami osmjeh na lice, mir u pogledu Majke Marije, zahvalnost za dar ovoga djeteta. Neka nam svima svijetli ovo malo svjetlo koje je došlo obasjati svakog čovjeka. Ne bojte se! Radost vaša neka je Gospodin! Ponavljam – radujte se, radujte se!

Fra Mislav Lukačević