SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Promatrajmo pripravu za Božić kroz Marijino majčinstvo

ČITANJA:

1Sam 1, 24-28;

Otp. pj.: 1Sam 2, 1.4-8;

Lk 1, 46-56

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Draga braćo i sestre, mir i dobro vama i vašim obiteljima u Gospodinu našemu Isusu Kristu.

U današnjoj riječi Božjoj glavnu ulogu imaju žene, a muškarac koji se spominje jedva da je i sporedan lik. Zašto je pred ovaj veliki blagdan u središtu žena? Nisu to proroci, nije to Ivan Krstitelj, nego žene, i to dvije nerotkinje i jedna koja treba roditi, a to nije ni očekivala. Gospodin nam daje ove osobe za slike žene kao majke, jer On želi doći među svoja stvorenja kao stvorenje; i to preko žene. Želi biti sin i imati majku, želi biti dijete. Zato je priprava za Božić Marijino majčinstvo, jer je pod njezinim srcem bio devet mjeseci.

U svjetlu onoga što smo čuli i pročitali promotrimo majčinstvo kao takvo. Za muškarca se nikada neće reći da je majka; on može biti samohrani otac koji nastoji biti majka i otac, ali uvijek ostaje samo otac. Takvom ocu se divim, jer tko zna iz kojeg je razloga ostao bez žene, ali sâm zna da njegovom djetetu nedostaje majka. Majka se postaje na jedan jedini način, da žena prvo začne dijete željom u srcu, da ga prvo želi, a onda ga i rodi, jer ako i ne rodi, ona ostaje majka tome djetetu, i u raju će ga naći u svojemu zagrljaju.

Svaka je žena u današnjim čitanjima najprije rodila željom. Pitam sam sebe umjesto vas: „Fra Mislave, ako žena začne dijete, a ne želi ga, je li ona majka?“ Odgovaram – da mama je toga djeteta. Mama i majka nisu isti pojmovi. Jer za majčinstvo treba ljubavi, ljubavi koja se može roditi i kasnije, kad se neželjeno dijete prvi put dadne majci u ruke, kad se prvi puta dijete i majka pogledaju oči u oči. Onda će se roditi ljubav i ta će ljubav izliječiti manjak one prve želje: da se začne u srcu.

No, pitam se što se dogodilo sa željom da je nema? Gdje je ta želja, ako je nema u žene? Jer gledajući današnja čitanja i ove žene, svaka od njih ima tu želju u srcu. Ako nema želje u srcu, onda je nešto ubijeno, onda je ta želja ubijena. Kako se neće ubiti kad je toliko toga izokrenuto? Uzet ću samo jedan primjer. Što je prvo čime se dijete hrani? To je mlijeko njegove majke iz dojke. Prvo što dijete zna je sigurnost majke i hrane koju mu ona kroz dojku daje. Nama se danas nameće druga slika za dojku – erotska slika kao slika predmeta požude. A mi od malena nosimo onu prvu sliku ženine dojke koja je sigurnost, a onda nam se nameće kao sredstvo požude. Toliko je postalo „normalno“ da sam ja lud ako kažem da su grudi žene djetetova sigurnost, a ne sredstvo za užitak! Kako se onda čuditi da je želja ubijena u srcu?

Zato se toliko govori o pobačajima, jer se želja u srcu žene ubila. Iskvareni užitak ubija želju da začne u srcu. Ako je ovo ubijeno, onda je prirodno da žena ne želi biti majka, i da je njezino dijete smetnja kojemu se ne daje ni ime, nego se kaže „ono“. Onda je „novo normalno“ postalo da ne želi biti majka. Nije to „novo normalno“, nego je to zlo koje pokušava uništiti sve dobro i lijepo u osobi. Da budemo načisto: svaka žena koja je začela jest majka, ali ako se ubije želja u srcu žene onda je ubijeno u njoj majčinstvo i onda dijete postaje „neželjeni dio ženskoga tijela“. Svijet koji odbacuje Mariju i ono što ona predstavlja je svijet koji je bolestan. Mi kršćani koji odbacujemo osobe u kojima je ubijena ova želja da budu majke – pa i očevi – također smo bolesni. Pozvani samo biti svjetla drugima, pozvani samo biti vatra koja će opet zapaliti ovu želju u drugim srcima, jer to ne činimo sami, nego to činimo milosrđem i ljubavlju raspetoga Isusa iz (Njegove) ljubavi prema svakome. Amen.

Fra Mislav Lukačević