SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Koliko radiš na upoznavanju Isusa?

ČITANJA:

vl.: 1Kor 15,1-8;

Ps 19,2-5;

Iv 14,6-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Tomi: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?

Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkoga radio, mir vam i dobro. Evanđelje koje nam je ušlo u uši, a možda i u srce, ima dva dijela. Prvi dio je odgovor Tomi apostolu, i volio bih se zaustaviti na njemu. Ali kako danas slavimo Filipa i Jakova, koji su nositelji mojega matičnog samostana u Vukovaru, držat ćemo se njih tj. danas Filipa.

Možemo i trebamo biti zahvalni apostolima na mnogim čudnim pitanjima koja postavljaju Isusu, jer da ih nije bilo mi ne bismo čuli ovakve prekrasne životne odgovore. Pazite! Filip nakon pranja nogu, prokazanoga Jude, itd. kaže: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je“, a Isus kao s malom dozom ironije (svete ironije, koja odgaja) odgovara: „Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaješ“.

Dragi slušatelji, s vama bih se zaustavio samo na ovome dijelu. Isus će nam kasnije objasniti da su on i Otac jedno, ali nama je bitno i to jako bitno Mislave, Marko ili kako se ti zoveš dragi slušatelju… Toliko sam vremena s tobom i još me ne poznaješ? Tri godine nije malo vremena, pogledajmo svoje živote, koliko vam je trebalo da upoznate svoju ženu ili muža, prijatelja ili prijateljicu. Nije trebalo tri godine, nego manje. Tako i Filip imao je vremena za upoznavanje Isusa i njegove intime, što s Ocem a što s apostolima. I sada nakon tri godine pred Isusovu smrt Filip otkriva da ne zna ništa! To je pomalo žalosno. Ako je tako s Filipom, kako je onda sa mnom? Ja se mogu pitati, i trebam se pitati kao svećenik, ali i ti slušatelju nisi netko tko je ovaj radio upalio slučajno, znači da vjeruješ Isusu, znači da ga poznaješ. Poznajem li Isusa? Ovo nije trik pitanje ili slično, ovo je poticaj. Današnji sveti su nam poticaj i ohrabrenje. Poticaj da pogledam u sebe i svoj odnos s Isusom, ohrabrenje ako sam u tome slab, da su i apostoli bili.

Prvo što mi se otkriva je sam Isus. On je taj koji prilazi i govori: ‘Toliko sam s tobom’. U našem slučaju to je od rođenja. Nema trenutka u kojemu On u svojoj Ljubavi nije prisutan. „Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću, (Iz 49,15) kaže Jahve preko proroka Izaije.

Dragi slušatelju, kroz tu vjeru i sigurnost koju imaš u Isusu poradi na tome da ga upoznaš, uči se upoznavati Ga. Mi smo slušatelju često slični jednoj životinji koju sam neki dan promatrao – pužu. Za Božju stvar smo spori, za poznati puninu svojega života, oslonac svojega života spori smo baš kao i Filip. Ali ono što je utješno, kao što puž ima sigurnost u svojoj kućicu, koju nosi stalno za sobom, tako i mi imamo sigurnost u križu. Puž može ostaviti svoju kućicu, ali onda gubi sigurnost, gubi dom. Tako i mi, oslonimo se na Isusa, oslonimo se na svoj i njegov križ, pa ćemo ga upoznavati. Sporo kao puž, ali postoji nada da i puž ubaci u „brzinu više“.

fra Mislav Lukačević