SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Repeša: Onaj tko se odlučuje za Gospodina ne može raditi kompromise

ČITANJA:

od dana: Post 18,16-33;

Ps 103,1-4.8-11;

Mt 8,18-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovijedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:

Posljednjih tjedana sudjelovali smo ili svjedočili mnogim ponudama za nešto novo: novi vrtić, nova škola, novi razred, novi studij, novi posao… svi su nešto ponudili, prikazali u najljepšem svjetlu. Imali smo razne ponude, burze. Što kada se kandidati odluče? Dobiju li uvijek što su tražili, ili nakon nekog vremena imamo korekcije… Korigiraju se oni koji nude, korigiraju se oni koji traže. U predstavljanju često imamo malih laži, samo kako bi se bolje predstavili ili bili prihvatljivi.

U nizu raznih ponuda, u današnjem Evanđelju susrećemo Isusa i njegova buduća obećanja. Mnoštvo ga prati, očekuju ostvarenje željenoga. Zanimljivo, Isus jako siromašno ili skrovito predstavlja svoju ponudu. Umjesto stvari koji bi mnogi rado htjeli čuti, on govori u prispodobama, naviješta Kraljevstvo Nebesko, poučava. Manji dio njegove prezentacije je niz (očekivanih) čuda. Isus poučava i u svom nauku ne oklijeva napomenuti da je taj put težak i neizvjestan. Kada mu se jedan od pismoznanaca nudi za pratitelja, učenika, suradnika „s tobom ću kamo god ti pošao“ Isus mu odgovara da „Sin Čovječji za razliku od mnogih, nema gdje bi glavu naslonio“. Biti s Isusom, ne znači automatski blagostanje i rješenje svih poteškoća i upitnika. Biti s Isusom, znak je i potrebne muke, neprihvaćanja, ismijavanja, progonstva. Pismoznanac je očito pomislio kako je Isus sigurnija karta od počasti koje ima trenutno kao pismoznanac.

Učenik, koji je očito neko vrijeme već s Isusom, dolazi u kušnju ostati ili otići od Isusa. Učenik traži kompromis, dopuštenje slobode pokopati bližnjega, svoga oca. Razlog može biti opravdan, kao niz drugih ali Isus je čudan, jer ne pokazuje razumijevanje, sućut. Onaj koji se odlučuje za Gospodina, ne može raditi kompromise.

Jedan je dječak zaželio prije vremena postati ministrant. Kako ga je svećenik poznavao od prije pristao je na molbu majke primiti dječaka. Dogovorili su dolazak u na sastanak ministranata. Dječak ipaknije došao jer je ostao gledati utakmicu s ocem. Kada je s kašnjenjem došao svećenik je, razočaranim glasom, rekao: „Dragi moj mali prijatelju, od tebe slabo koristi, obećao si i odustao!“ To se dječaku jako usjeklo u sjećanje i nije potom odustao od ministrantske službe.

Ova priča ima lijepi zaokret i završetak. No, koliko drugih priča ne završava lijepo poput navedene. U jednoj župskoj zajednici npr. određeni broj mladih odustao je od pripreme sakramenta krizme, samo zato jer se mogući termin za njihovu krizmu poklapao sa terminima aktualnog nogometnog prvenstva. Možemo li to povjerovati?

Mlado, staro, muško, žensko, svi mi često oduševljeni sa Kristom želimo i pomišljamo na velika junačka djela, a potom odustanemo jer imamo potrebu za kompromis ili zamjenu. Često je nešto drugo važnije. Evanđeoski odlomak nam ne govori dalje je li pismoznanac stupio među Isusove pratitelje i je li učenik ipak uspio pokopati oca i ostati uz Isusa. Nije toliko ni bitno jer bit bi nam važnija izgledala kada bi se, slušajući ovaj odlomak zapitali: Želim li stvarno slijediti Gospodina osobnim putem ili s koliko sam kombinacija kompromisa spreman baratati kako bi zaslužio mjesto kod Gospodina.

Proteklo vrijeme zbog Europskog nogometnog prvenstva svjedoci smo preraspodjele termina kako bi gledali u živo ili preko tv nogometne utakmice. Hoće li ikada Isus biti privlačan poput zanimljivog sportskog događaja ili nekog sličnog okupljanja? Ili ćemo ga obasipati pokušajima kompromisa: „Znaš Isuse ja vjerujem u tebe, ali trenutno imam nekog drugog posla… Ne zamjeri, možda se nekom drugom prigodom vidimo”.

Fra Josip Repeša, župnik župe Navještenja BDM Vrgorac