SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Jazvić: Radujemo li se spasenju drugih?

ČITANJA:

od dana: Rim 14,7-12;

Ps 27,1.4.13-14;

Lk 15,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Riječ Božju tumači fra Josip Jazvić:

U današnjem evanđelju se susrećemo s farizejima i s Isusom. Današnji ulomak započinje farizejskim prigovaranjem – prigovaraju što se Isus druži s carinicima. Ovaj prigovor se može dvostruko tumačiti. Može se tumačiti kao prigovor Isusu da se on kao Božji čovjek treba držati onih koji su pravedni i onih koji su spašeni, a onih koji su grešni držati se podalje. Isus bi se trebao držati vjerske i društvene elite.

No, ovo se može tumačiti puno prizemnije i puno više ljudski, a to je ljubomora. Čudno je da oni koji se drže Božjih zakona i žive posvećeno Bogu ne doživljavaju da su dovoljno blizu Bogu. Zato osjećaju ljubomoru – osjećaju da Bog nije njima blizu ili barem nije blizu onoliko koliko bi oni htjeli da bude.

Povezano s tim, Isus nam u prispodobi o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi pokazuje prozor u našu vlastitu narav. Često ćemo pronaći da u našem vlastitom životu nismo zadovoljni sa svim što imamo, nismo zahvalni, jer nam je um fokusiran na jednu stvar koju nemamo, jednu stvar koju smo zagubili. Imamo devedeset devet ovaca, a nama je na pameti ona jedna koja je izgubljena. To često može voditi u propast jer zaboravljamo biti zahvalni za tih devedeset devet ovaca koje imamo. Ova usporedba nam govori i o Božjem načinu funkcioniranja. Bog je onaj koji okuplja sve ovce na jednom mjestu, onaj koji želi da sve bude u jedinstvu. Bog želi da svi mi ljudi budemo zajedno. Zato tolika potreba i kretnja da se ona jedna ovca privede u zajedništvo. Odatle i tolika radost zbog one jedne ovce i one jedne drahme koja je pronađena. Nije stvar da se ne cijeni i ne voli ostalih devedeset devet, nego s povratkom ove jedne se ponovno uspostavlja jedinstvo.

Farizeji i pismoznanci su imali mnoštvo toga, ali jedna stvar nisu imali i upravo ona ih je priječila da budu blizu Bogu, a to je radost zbog spasenja drugih. Upravo zato nisu slični anđelima, a možemo primijetiti da ni mi često nismo upravo zbog naše ljubomore na pomoć i blagoslov onima koji se približavaju ili makar pokušavaju približiti Bogu.

fra Josip Jazvić