SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Jazvić: Ljubav nam daje snagu za prihvaćanje križa života

ČITANJA:

Rim 13,8-10;

Ps 112,1-2.4-5.9;

Lk 14,25-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

»Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Božju tumači fra Josip Jazvić:

U današnjem evanđelju na vrlo grub način, a opet realan i bolan, Gospodin nas poziva da postanemo svjesni onoga što je najbitnije u životu. Svaki čovjek u vlastitom životu ima listu prioriteta. Svaki čovjek zna da ga neke stvarnosti, neke vrijednosti, neki ljudi pokreću više od drugih. U tim usporedbama možemo primijetiti da postoji hijerarhija stvari koje nas privlače, koji nas pokreću, koje su nam vrijedne, važne i bitne. Od svih stvari koju su nam važne i bitne, jedno mjesto stoji na samom vrhu te ljestvice ili piramide vrijednosti. To mjesto je rezervirano za Boga, bez obzira vjerovao netko u Boga ili ne.

Hebreji su koristili riječ mrziti kao bi izrazili da se jedna stvar voli više nego druga. Jer, manja ljubav naspram veće ljubavi može izgledati kao mržnja. Isus nas u biti ne poziva da mrzimo svoje supružnike, djecu, roditelje, braću i sestre. Svi su ti odnosi velike vrednote u našem životu, no oni nisu sve na ovom svijetu. Od svih vrednota, od svih stvari koje susrećemo u ovome svijetu, ovi odnosi su dostojni da se nalaze iznad svih materijalnih vrednota. No, jedna stvar se ne može podložiti ovim odnosima, a to je odnos s Bogom. Mjesto na vrhu naše ljestvice vrednota je rezervirano za Boga i ako tamo, svjesno ili nesvjesno, postavimo naše odnose s drugim ljudima, pa makar to bili naši supružnici, djeca, braća i sestre, roditelji, prijatelji, ti odnosi će se raspasti i namjesto blagoslova prometnut će se u prokletstvo. Ne mora to značiti da će nama ti odnosi biti na uništenje, barem ne isprve. U tom slučaju mi ćemo tim ljudima biti uništenje i drugi će patiti zbog nas.

Naš život nema smisla sam u sebi. Svoju krajnju svrhu ima u odnosu s Bogom, s onim što je najvrijednije u našem životu. Samo ako na vrh prioriteta, na vrh ljestvice vrednota postavimo Boga, a ne odnose s drugim ljudima ili pak nas same, tek tada naš život može dobiti svoje puno značenje i svoju punu važnost. Kako bi se postalo Isusovim učenikom potrebno je biti svjestan toga. Potrebno je odložiti sve što nam je drag i sve što nam je milo onome što nam dolazi iz našeg odnosa s Bogom. Potrebno je podložiti sve onome što dolazi iz našeg odnosa s Bogom inače nam sve namjesto Božjeg blagoslova može postati naše ljudsko prokletstvo.

Zato Isus govori kako je potrebno preračunati čime ćemo završiti naše putovanje, čime ćemo završiti naš put na ovoj zemlji, čime ćemo privesti kraju naš put na Božjoj stazi. Zar će nam nešto manje od Boga dati snagu da prođemo ovim putem? Tek ona ljubav koja je bitnija od našeg vlastitog života može nas provesti stazom života. Tek ona ljubav koja nam može dati snagu da prihvatimo vlastiti križ života, sve ono što radije ne bismo prihvatili, radije ne bismo imali ali odlučimo prihvatiti iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, tek ta ljubav može nas provesti stazom do Boga.

fra Josip Jazvić