SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Jazvić: Jesmo li svoj život usmjerili ka vječnosti?

ČITANJA:

Rim 15,14-21;

Ps 98,1-4;

Lk 16,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«

»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«

»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Riječ Božju tumači fra Josip Jazvić:

Današnje evanđelje je zbunjujuće i može mu se pristupiti iz više perspektiva. Možemo krenuti od osnovne slike. Bog je bogat čovjek, a mi smo nepravedni upravitelji. Sve što imamo primili smo od Boga. Naš život, naše tijelo, naši darovi, naši talenti, naši odnosi, ovaj svijet, sve smo primili od Boga. U pravom smislu riječi, to nije naše nego Božje. Primi li smo na upravljanje. No tko od se nas može pohvaliti da ne nije pronevjerio neki dio svog života, da ne iskorištava neke talente, da ne obavlja neke dužnosti, tko je od nas pravedan pred Bogom?

Trenutak polaganja računa je naša smrt. Svakoga od nas neizbježno čeka trenutak kada će se podvući svi naši poslovi, kada će se zbrojiti primici i izdaci. Nepravedni upravitelj, pred ovakvim trenutkom, britak je i djeluje u interesu svojih budućih potreba. On nije uopće kratkovidan i ne izbjegava suočenje s budućnošću – zna što ga čeka. Zato poziva one koji su bili dužni njegovom gospodaru da bi prevarom dobio njihovu naklonost. Čitavog upravljanja je varao kako bi se okoristio za dobra koja mu neće služiti nakon presude. Zato svoj cilj usmjerava negdje dalje – sada svojom prijevarom priskrbljuje dobra koja će preživjeti presudu, ona koja će protegnuti i s onu stranu presude. U svom djelovanju nepravedni upravitelj je brz, britak i poduzetan.

Zar nemamo i mi u našim životima dužnike koji su nama dužni. Bilo što su dužnici jer ih mi držimo dužnicima jer su se ogriješili o nas ili jer smo ih mi zadužili dobrima koja u biti nisu naša. Svi smo na kraju dužnici pred Bogom. Bogu ćemo položiti račun, zar nam nije bolje otpustiti dugove našim dužnicima, koliki god bili, kako bi na kraju pridobili njihovu naklonost. Zar nije to najmanje što možemo učiniti?

Na kraju, djeca ovog svijeta su brza, britka, poduzetna, aktivna u priskrbljivanju dobara koja su niža, koja su ovozemaljska. Isus ovime ne hvali njihov izbor objekta, ali hvali njihov način djelovanja, njihovu poduzetnost i angažiranost. Oni koji su svoj život posložili, orijentirali prema vječnom životu, trebaju biti britki i snalažljivi u korištenju svojih materijalnih, nižih dobara, u priskrbljivanju viših dobara poput ovog nepravednog upravitelja. Iako je bio orijentiran samo prema prizemnom, materijalnom opet je imao toliko uviđavnosti da ono materijalno što ima pretvori u nešto više, u nešto trajnije. Ljude poput njega često obuhvati strast pohlepe. Pohlepa je jaka sila jer ima jednu stvar u interesu i ujedinjena je u sebi. To ju čini moćnom silom koja ima snagu da zaposjedne čovjeka i učini ga sredstvom za stjecanje materijalnog bogatstva. Kako bi bilo kada bi sinovima svjetla zavladala pohlepa za priskrbljivanjem i umnažanjem nebeskih dobara?

fra Josip Jazvić