SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ivan Hrkać: Kakav je naš odnos s Bogom, koliko mu se predajemo?

ČITANJA:

vl.: Izl 23, 20-23;

Ps 91, 1-6.10-11;

Mt 18, 1-5.10

Tekst evanđelja:

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«

»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«

Riječ Božju tumači fra Ivan Hrkać:

Ulomak iz Matejevog evanđelja uvodi nas u zbilju Božjega kraljevstva. Učenici pitaju Isusa o poretku u nebesima. Zanima ih vrijede li ista pravila kod Oca na nebesima kao i ovdje na zemlji. Najveći su na zemlji oni koji imaju moć, kroz bogatstvo, kroz silu, kroz vojsku. Hoće li i na nebesima biti sve jednako? Imaju li neka druga mjerila kod Oca? Žele znati i već zamišljaju koje bi njihovo mjesto moglo biti jednoga dana.

Vjerojatno nisu mogli naslutiti ovakav Isusov odgovor: Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko! Zapitajmo se zašto nam Isus stavlja dijete kao uzor, kao uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko? Što je to toliko silno u djetetu, a ne da se tako lako na prvi mah uočiti. Je li to potpuna predanost, povjerenje i oslanjanje na svoje roditelje? Kakav je naš odnos s Bogom, koliko mu vjerujemo, koliko mu se predajemo?

Crkva danas pred nas stavlja spomen na sv. Anđele čuvare! Katekizam Katoličke Crkve odgovara: ‘Anđeli su čisto duhovna stvorenja, bestjelesna, osobna i besmrtna bića obdarena razumom i voljom. Oni neprekidno gledaju Boga licem u lice, slave ga, služe mu i njegovi su glasnici u ostvarenju spasenjskoga poslanja za sve ljude.’ Sv. Bazilije kaže da svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život. Oni su izraz Božje brige i ljubavi za nas ljude. Oni su Božji dar za nas. Svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svjetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma.

Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog” (Mt 18,10). Bog nam daruje anđela za čuvara. Jer anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putima tvojim (Ps 91,11). Kao svaki dar možemo ga prihvatiti ili odbiti. Možemo s njim prijateljevati ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće ne postoji. Prihvatimo ga sa zahvalnošću. On nam pomaže u našim životnim borbama. On nas čuva na putu prema mjestu koje nam je Gospodin pripravio. On nas čuva na putu prema nebu.

Fra Ivan Hrkać, član Hercegovačke franjevačke provincije.