SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ivan Crnković: Nasljedovanje se očituje u ljubavi

ČITANJA:

vl.: Ef 2,19-22;

Ps 19,2-5;

Lk 6,12-19

Tekst evanđelja:

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Riječ Božju tumači fra Ivan Crnković:

Isus izabire apostole, ali prije izbora proveo je noć u molitvi. Ovo je način rješenja mnogih problema naročito onih duhovnih. Noć provedena u molitvi trebala bi prethoditi mnogim važnim životnim odlukama. Koliko je životnih odluka doneseno bez sabranosti, bez razmišljanja i bez razgovora s Bogom? Među izabranima bili su i Šimun i Juda Tadej koje danas u Crkvi slavimo. Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude upečatljiva je poruka: „Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji.“ Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo je okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. Novozavjetni spisi dosta škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo.

U ono vrijeme apostolima je bilo uobičajeno davati nadimke kako bi ih se lakše razlikovalo. Tako Šimuna Matej i Marko nazivaju Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. Samo ime Šimun je hebrejskog porijekla i znači Bog je čuo, Bog je uslišao, ili prema drugom tumačenju – slušatelj, a dodavanje drugog dijela imena – Kananajac ili Revnitelj – bilo je s ciljem da se razlikuje od drugog Šimuna, prvaka apostola – svetoga Petra. To ime s velikom vjerojatnošću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelota, da je vatreno ljubio svoj židovski narod te da je trpio što je taj narod na svom zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države. U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti, jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod te želi da živi u svojoj vlastitoj državi živi u slobodi. Prema kršćanskoj predaji, Šimun je slijedio Jakova Starijeg, a neki smatraju da je sve ostavio i pošao za Isusom. Propovijedao je u Perziji, Mezopotamiji, Maloj Aziji, Armeniji i Egiptu.

Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svom Komentaru Poslanici Rimljanima smatra da je Juda Tadej, Juda Jakovljev. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan naziva ga Juda ne onaj Iškariotski. Da je bio hrabar svjedoči upravo to njegovo drugo ime, koje na aramejskom (taddaj) znači odvažan. Općenito se smatra kako je bio brat Jakova Mlađeg, na što upućuje i njegova poslanica (Jd), kratki spis od jednog poglavlja (25 redaka), a koji započinje riječima: Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista – pozvanima… (1,1). Taj je Juda postavio Isusu pitanje: Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio:

Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh (Iv 14,23-26). Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja, dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao.

Fra Ivan Crnković, ravnatelj klasične gimnazije Fra Marijana Lanosovića u Slavonskome Brodu.