SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Što nas sputava da se potpuno predamo u nesigurnost božanske sigurnosti?

ČITANJA:

1Pt 1,10-16;

Ps 98, 1.2-3ab.3cd-4;

Mk 10,28-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja — i u budućem vijeku život vječni.

A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!

Današnje evanđelje nam govori o jednoj crti osobnosti koju svatko od ljudi posjeduje makar u neznatnim količinama. Očekivanje nagrade za učinjeno djelo. Pa bilo to i jednostavno hvala. Vidimo kako Petar možda iz krajnje zbunjenosti govori svoju rečenicu. Možda ju je promrmljao ili je jednostavno – glasno razmišljao. U svakom slučaju, ne možemo ne zaključiti da ga ta misao nije zaokupljala i davala mu određenu dozu nemira i nesigurnosti. Koliko mu se puta pojavljivala u glavi, to samo on zna. Možda je posumnjao u isplativost svoje odluke da slijedi Isusa? S druge strane, vidimo da je on bio taj koji je temperamentno rekao Gospodinu da će za njim kuda god on pošao, da bi naposljetku, pribojavajući se za vlastiti život, zatajio Gospodina. I to ne samo jednom, nego tri puta. Kao da je na jedan surov način došao do zaključka da se put i nije toliko isplatio.

Promatramo Petra koji nema strpljenja. I to je tako iskreno i tako ljudski. Valja nam postaviti pitanje, je li Petar (a tako i svi mi) zaista ostavio baš sve i krenuo za Isusom? Je li možda svojom namjerom zanemario Isusovu rečenicu da je svakom danu dosta njegove brige, odnosno da se ne brine tjeskobno za budućnost, jer Bog proviđa koliko ljiljanima, tako i ljudima. I ne zaboravlja brinuti se za svoja stvorenja. O tom nam zorno svjedoči prorok Izaija kada kaže: „Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ No, Petar i dalje ne miruje. Stoga i je fascinantan Isusov odgovor na Petrov krajnje logičan uvid. Mogao je jednostavno pohvaliti njegov način razmišljanja ili samo ostati tih. Ali Gospodin vrlo dobro poznaje nakane srca. Zanimljivo je da on uopće ne pita Petra zbog čega je izgovorio tu svoju rečenicu. Iz izgovorenih riječi je uvidio Petrovu namjeru. Zato i može uveličano odgovoriti svima nama preko Petrove egzistencijalne nesigurnosti.

Važno je uočiti da Isus ne zanemaruje niti odbacuje potpuno odricanje od svega kako bi se slijedilo njega. Ali naša posjedovanja sežu puno dublje od pukih materijalnih stvari. Naše polje i kuća može biti nešto potpuno drugo. Možemo reći nešto nutarnje, što nas poput Petra sputava da se potpuno predamo u nesigurnost božanske sigurnosti. Prema tome, Isus ne zanemaruje našu ljudsku potrebu za nagradom, i zaista ju obećava, ali garantira jednu stvar koja itekako odstupa od obilja poželjnih blagodati. Progonstva. To obećanje može zvučati jako neugodno, ali pri ponovnom pogledu na tu riječ i na onoga tko je izgovara, strah ustupa mjesto povjerenju. „Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama“, reče sv. Pavao u poslanici Rimljanima.

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM