SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Ne bojmo se zaputiti u potragu za Jonom koji čuči u nama

ČITANJA:

Izl 14,5-18;

Ps Izl 15,1-6;

Mt 12,38-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Neki pismoznanci i farizeji zapodjenuše razgovor s Isusom: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, hvaljen Isus i Marija!

U današnjem evanđeoskom ulomku pred nas se stavila izrazito zanimljiva scena. Možemo reći da uvelike odgovara našem mentalitetu. Traženje znaka od Boga, kojekakvog nama neshvatljivog i neobjašnjivog čina koje će opravdati njegovo božanstvo vrlo često su sastavni, ako ne i neizostavni dijelovi naših obraćanja Bogu. Kao da se od čuda radi bog koje može postati mjerilo valjanosti i vjerodostojnosti Boga i u krajnjem slučaju – čudo koje postaje bog Bogu.

Ali Isus, mudar kao i uvijek, ne osuđuje takav način razmišljanja. Ta i sam nije odbijao činiti čuda kad ga je god netko zamolio da intervenira, čak i skutima svojih haljina. Čuli smo kako spominje primjer Jone. Krhkog i nestabilnog starozavjetnog proroka koji kao odgovor na Božji poziv da proročki pozove grad Ninivu na obraćenje „ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve“. Tako nas izvještava treći redak prvoga poglavlja knjige o spomenutom proroku. No Gospodin se, u svom univerzalnom planu spasenja, očito služi ljudskim slabostima kako bi proslavio svoj lik. I možda je uistinu to pravo čudo. Da je svemogućem Bogu potreban čovjek. Kao da na neki način sam sebe želi umanjiti pred svojim stvorenjem. Poput brižnoga oca koji se pretvara da ne može završiti započeti posao, ako mu ne pritekne u pomoć netko od djece. I zaista, u toj suradnji se rađa i prebiva – čudo.

Kolikog li dostojanstva i povjerenja! Kakvog li čuda da uopće Bog dolazi među ljude u tjelesnom obličju. U konačnici, sama činjenica da je On na jedan određeni period bio utjelovljeni Emanuel – Bog s nama, dovoljno je čudo. A kolikog li tek divljenja uopće egzistenciji takvoga bića. Stoga i Isus može koristiti Jonino svjedočanstvo kao vlastito, budući da će i on biti taj koji će iskusiti, smrtnu tjeskobu i žalost, ali će iste podrediti volji Očevoj i svaki trenutak ljudskoga odustajanja on će svojom mukom, smrću i uskrsnućem pretvoriti u poziv da se nastavi hodočašće proslavljanja Boga.

Eto nam čuda braćo i sestre. Bez obzira na naše slabosti, Bogu je potrebna i naša pomoć kako bi bio, preko svakoga od nas, prepoznat kao Emanuel. Ne bojmo se zaputiti u potragu za Jonom koji čuči u svima nama, jer kada ga nađemo otkrit ćemo ni više ni manje nego – čudo. Zajedno sa svetim Pavlom i mi možemo uskliknuti: „Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.“ (1 Kor 1,26-29).

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja BDM