SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Kraljevstvo nebesko treba ostvariti i živjeti u realnosti svijeta

ČITANJA:

Izl 24,3-8;

Ps 50,1-2.5-6.14-15;

Mt 13,24-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Ovom prispodobom koju slušamo kao drugu u nizu prispodoba iz Evanđelja po Mateju o kraljevstvu nebeskom, možemo uočiti koliku količinu strpljenja Gospodin ima s nama. Vidimo kako i pšenica i kukolj rastu do žetve. Tako možemo uočiti kako je Bogu važan rast nas samih, ma u kakvom god se okruženju nalazili i gdje god da nas je posijao. U ulomku nije spomenuta količina dobroga sjemena tj. pšenice i ljulja. Jedino nam je poznata činjenica da je oboje prisutno svugdje. To nas može poučiti da nikada nećemo imati idealne uvjete za rad i rast, nego upravo onakve kakve jesu. Tu nam pomaže i spoznaja koja nam govori da se u razdoblju rasta kukolja i pšenice, jedno od drugoga vrlo teško može razlikovati te da bi se umjesto čupanja kukolja mogla ili iščupati ili oštetiti pšenica tj. dobro sjeme. Na taj način možemo promatrati nešto što je nama ljudima sasvim prirodno i normalno: način brzog rješavanja problema bez prevelikog truda i napora.

Toliko puta možemo izabrati neki olakotni način stjecanja novca, korištenja i uživanja blagodati života prije vremena, polaganja ispita na fakultetima, rješavanja odnosa u obitelji itd. Sasvim sigurno je da je i Isus u svojoj svemogućnosti mogao pronaći neki blaži način ostvarivanja svoje misije. No, to je ipak sve kukolj, koji, kao što smo rekli, vrlo uvjerljivo sliči na pšenicu. Samim time, s vremenom bi došli do saznanja da smo se prevarili te da nikada nismo trebali poći putem kojim smo nakanili ići, a sve zbog razloga jer smo htjeli ići linijom manjeg otpora misleći da smo „uhvatili Boga za bradu“ te da posjedujemo svo znanje ovoga svijeta. I u tom slučaju, pšenica bez obzira na naš odabir raste te svojim sjajem mami da se fokusiramo na nju i da u vrijeme žetve tj. izbora puta odaberemo nju umjesto kukolja.

Stoga i jest zanimljiva ova prispodoba iz konteksta Gospodnje strpljivosti s nama. Unatoč našim izborima, uvijek će nam nuditi pšenicu. Možda nam jednim dijelom hoće i reći da iako smo na njivu vlastitog života uz darovanu pšenicu nebrojeno puta izabrali ljulj iz razloga što smo pretpostavili da ljulj brže raste ili da donosi više ploda ili da se ne treba toliko truditi oko njega te da možemo uživati iste plodove s njega kao i sa pšenice, i dalje možemo počupati štetne plodove i u krajnjem slučaju, jeftine imitacije pravoga blaga i ploda te se opredijeliti za pšenicu, odnosno na dobro sjemenje. Možemo reći da zbog toga Isus i bira križ, kako bi nam pokazao da kraljevstvo nebesko treba ostvariti i živjeti u realnosti svijeta i sa svijetom, a nikako na način da bježimo iz svijeta ili da ga se na neki svojevrstan način odričemo. Stoga, dragi slušatelju, ne boj se izabirati dobro sjeme na svojoj njivi, jer u smiraju dana ćeš zasigurno primiti svoju plaću.

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja BDM