SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ante Begić: Biti otvoren Svjetlu – to je lekcija za nas danas!
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Dj 4,32-37;
Ps 93,1-2.5;
Iv 3,7b-15
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Treba da se rodite nanovo, odozgor. Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.« Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate.
Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.«
Riječ Božju tumači fra Ante Begić:
Hvaljen Isus i Marija!
U današnjem evanđelju slušamo vrlo zanimljiv razgovor. Isusu nasuprot sjedi čovjek zvan Nikodem. Izraelski učitelj, farizej, član Sinedrija. Po tadašnjim mjerilima, najbolji poznavatelj Svetog pisma i zakona. Vrlo zainteresiran za Isusa i njegova djela želi iz prve ruke čuti ono što Isus govori. No, razumljivo, uvjetovan je svojim statusom pa stoga mora tražiti Isusovu prisutnost u nekim ‘povoljnijim’ uvjetima za njega. Za Nikodema je zanimljivo da ga Ivan u svome evanđelju uvijek povezuje s noću i tamom. U ovom slučaju, ovaj razgovor se događa obnoć kako stoji u recima prije ovog odlomka. Iz dva razloga: prvi je razlog Nikodemov položaj koji je mogao biti ugrožen u slučaju razotkrivanja njihova sastanka, a drugi razlog je prikaz farizejskog duhovnog mraka, mraka duše unatoč vrhunskom znanju zakona.
Ovaj susret je vrlo živo prikazan u planetarno popularnoj seriji The Chosen koju ovim putem preporučujem svima. Ako nam je teško staviti neke scene iz Isusova života u realni kontekst, ova serija to na mnogim mjestima čini dosljedno. U tom susretu Nikodem u strahu dolazi u sitnim satima na terasu neke kuće gdje ga Isus dočekuje. I prekrasno je prikazana dinamika odnosno lepeza emocija koje se očituju na Nikodemovu licu, od straha, uzbuđenja pa do sreće i slutnje da u Isusu zbilja djeluje Božji duh.
Isus najprije počinje s naravnim. Treba da se rodimo, naravno, u tijelu, a zatim nanovo, odozgor. Nadalje, Isus, u duhu tadašnje kulture, koristi prirodne pojave, u ovom slučaju vjetar, za koji ne znamo odakle dolazi i kamo ide pa ipak vidimo njegov učinak. Tako je i s Duhom. Djeluje u nama i kroz nas, ali ga teško možemo objasniti. Nikodem je toliko zatvoren za pomisao na Božje djelovanje da opet pita Isusa: „Kako se to može zbiti?“.
Nikodem je, bez obzira na učenost i poznavanje onog napisanoga, uporno zatvarao vrata Duhu. No, iako je na neki način bio talac zakona i samoga sebe, ipak dopušta nove momente u svom životu. Kasnije ćemo kroz evanđelje vidjeti kako je Nikodem branio Isusa, a i bio kod ukopa s njim.
Na kraju, promatrajući Nikodema, možemo i sebi postaviti neka pitanja: Koliko sam ja otvoren djelovanju Duha Svetoga? Trudim li se svakodnevno otvarati Istini? I koliko su moja shvaćanja ispunjena Duhom?
Biti otvoren Svjetlu – to je lekcija za nas danas. Prihvatiti vjerom podignutoga Sina Čovječjega u kojem je jedino spasenje. Susret s Isusom otvara horizonte i mijenja nutrinu. Potrebno je napraviti taj toliko teški korak – odreći se svojih zacementiranih samoobmana i biti otvoren promjeni, jer u protivnom ćemo ostati na početku ovog Isusovog razgovora s Nikodemom, još tamo kod naravnoga.
Mir i dobro!