SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Andrija Bilokapić - Pozvani smo biti dionici Isusove slave!
DNEVNA ČITANJA:
Dj 14,21b-27
Ps 145,8-13b
Otk 21,1-5a
Iv 13,31-33a.34-35
Iz evanđelja po Ivanu
Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« Riječ Gospodnja.
Blagoslovljen vam Dan Gospodnji, sestre i braćo.
Dan Gospodnji je vrlo važan dan za kršćane. To je dan Uskrsa, dan slave. To je dan susreta. Mi obično mislimo da je to dan odmora. Ali to je dan najdublje aktivnosti. Smijemo postojati na drugi način u nedjelju. Smijemo živjeti od rada ruku što smo radili kroz tjedan. Smijemo se susretati uz obiteljski stol. Smijemo jedni drugima otvoriti dušu, biti zajedno, hraniti se jedni drugima. I što je najvažnije, smijemo u Dan Gospodnji pristupiti i Gospodnjem stolu, euharistiji. Biti poučeni Bogom, biti zahvaćeni od Gospodina. Čuli smo Riječ Gospodnju kojom nas danas poslužuje bogoslužje Crkve. Misterij Jude je doista veliki misterij. Zašto, kako, možda ćemo jednog dana razumjeti. Samo je istina to da je Juda koncentrat sve naše nevjere, svega našeg nepouzdanja, sve naše trgovine. To je veliki misterij što je s njim bilo i kako je s njim bilo. Ali nešto bih rekao o Isusovoj zapovijedi ljubavi.
Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Ostanite u ljubavi. Ostati u ljubavi znači prihvatiti logiku sebedarja, znači prihvatiti logiku žrtve. Isus kaže, Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Proslava – ono što je za nas gubitak, ono od čega mi bježimo, dozivali bismo policiju i vojsku, dozivali bismo upomoć Gospodina da nas oslobodi, a Isus svjesno ide ususret smrti. Isus svjesno ide ususret križu, ususret grobu i kaže, proslavlja se Sin Čovječji. Što je to proslava Sina Čovječjeg? To je duboka proslava objave Boga i objave čovjeka. S jedne strane, objava naše grešnosti jer je odbačen Mesija. Odbačen je Bog koji se pokazao u Isusu Kristu. To je i objava naše sljepoće, s jedne strane. S druge strane, to je objava Božje strpljivosti, Božjega praštanja, Božje proslave. To je objava koliko je Gospodinu stalo do nas. On nas ne ljubi samo za šalu. On nas ljubi do krvi. On nas ljubi do groba. On nas ljubi jer u nama vidi ono što mi ne vidimo u sebi. On jednostavno objavljuje nas i tek uz njega možemo spoznati i svoju grešnost, svoju nedostojnost. I s druge strane, u svojoj grešnosti i nedostojnosti možemo spoznati svoju veličinu. Ljubio me je, kaže apostol, i sebe predao za me, za nas. Ni svoga Sina ne poštedje, nego ga preda za nas. Evo, to je slava Božja.
Slava Božja pokazuje se upravo na križu, pokazuje se u Isusovom predanju, pokazuje se u uskrsnuću. I mi smo pozvani biti dionicima te slave. A postajemo dionici te slave kada slijedimo stope svoga Gospodina. Kada prema svojim neprijateljima postupamo kako je Učitelj postupio sa svojim neprijateljima. Kada s onima koji nas ne razumiju postupamo kao što Isus postupa s onima koji ga ne razumiju. Čak svojim učenicima kaže u jednom trenutku, dokle ću vas trpjeti. Jer oni uporno žele svojim ljudskim putem, svojom ljudskom logikom, svojom ljudskom računicom, a Isus ide posve drugim putem. On je sve. Zato je vrlo važno sebe pročitati u Isusovom času. Sebe pročitati u času Isusove proslave. A Isusova proslava uključuje svu njegovu patnju, uključuje sav njegov križ, uključuje njegov grob. Isusova proslava uključuje njegov i naš Uskrs.